уторак, 17. фебруар 2015.

Vodič kroz Pečuj

Ovim fotopisom pokušaću da Vam predstavim kako izgleda jednodnevni izlet u Pečuj preko agencije.

Polazak je bio ujutru u 5,3o h sa parkinga Muzeja 25. maj i u 13,3o h smo stigli u Pečuj. Povratak je bio uveče u 18,3o h ispred TC "ARKAD" i u Beogradu ispred muzeja bili smo u 1,3o h. 
Sada je polazak iz Beograda sa parkinga preko puta "Buvlje pijace" na Novom Beogradu. Uveče smo se vraćali preko Bačkog Brega, jer je gužva na Kelebiji bila ogromna /praznik 11. novembar/ i tu smo imali čak i psa tragača - meni to po I put ;))))








jutro ... 
Kada uđemo u Mađarsku čeka nas otprilike 5o-ak minuta vožnje do mađarskog gradića Baja, gde se nalazi "TESCO" tržni centar, gde ćemo napraviti prvu veću pauzu i gde ćemo imati mogućnost i da razmenimo novac, s obzirom da u Pečuju menjačnice posle 11 h ne rade. 
Nakon te pauze čeka nas sat vremena vožnje autoputem od Baje do Pečuja.


Jedina menjačnica koja radi u Pečuju se nalazi u TC "Arkad" koji nam je u blizini samog centra ali savet vodiča jeste da razmenimo pare u "Tescu" u gradiću Baja i zbog kursa koji je malo veći nego što je u TC "Arkad" jer u "Arkad"-u u Pečuju gledaju već i koju količinu novca menjate, pa po tome Vam određuju kurs, dok u Tescu imaju jedinstven kurs koju god količinu novca da menjate. Tu u Tescu imali smo dovoljno vremena za menjanje novca, šoping i toalet.



Po dolasku u Pečuj idemo u pešački razgled grada ko želi, ko ne slobodan je od momenta kada izađe iz autobusa. Taj pešački razgled grada traje otprilike sat - sat i dvadeset minuta i nakon toga je slobodno vreme za Vaše aktivnosti. U dogovoreno vreme naćićemo se na istom mestu gde ćemo i izaći sada iz autobusa u 18,3o h i nakon toga čeka nas povratak za Srbiju, Novi Sad i za Beograd. 
Eto to je ukratko neki program puta koji nas danas očekuje.



Slobodno vreme u gradu je bilo od 13,3o do 18,3o h i na slici je prikazano gde se tačno izlazi iz autobusa prilikom dolaska u Pečuj. Obilazak Pečuja samo kreće tom ulicom naviše i veoma je lako orijentisati se po mapi. 

*** Najstarije ime je starorimsko Sopianæ, verovatno keltskog porekla. Srednjovekovni grad se prvi put 871. godine pominje pod latinskim imenom Quinque Basilicae (Pet bazilika), što upućije na to da su prvi graditelji mesnih crkava koristili materijal sa pet starorimskih bazilika. 
Ime Pečuj, odnosno mađarski Pécs prvi put se javlja u dokumentima 1235. godine u obliku Pechyut (Pechy+ut), u neposrednom prevodu „put za Peć“ a reč „peć“ je slovenskog porekla, od reči „pećnica“.



Našu šetnju započinjemo najpre od ovog trga. Na slici Vam je prikazano i kako otprilike izgleda taj trg. Trg je dobio naziv po Lajošu Košutu i njegov spomenik nalazi se u centru trga, a ispod trga nalazi se velika podzemna garaža. 
*** O ovom trgu i šta se sve na njemu nalazi, pričaćemo još i kasnije.



Sada idemo do sledećih bitnih građevina i ovde smo zbog dve stvari: 
1/ zbog crkve Milosrdne braće koja se nalazi tu ispred nas   i 
2/ zbog ove ovde Žolnai fontane;




*** Mikloš Žolnai inače potiče iz ovog kraja i osnivač je fabrike Žolnai koja se u početku bavila proizvodnjom žolnai keramike, da bi joj sada jedan od prevashodnih ciljeva bio žolnai porcelan, i to u zadnje vreme poprilično. 
*** Eosin glazura je živopisna i veoma otporna glazura i to je večita tajna fabrike Žolnai. Eosin je patentiran 1893. godine, kada je pokret art nuovo bio u usponu.


S obzirom da je Mikloš Žolnai, osnivač bio jako ponosan na svoj grad i na mesto odakle potiče, on je odlučio da mu pokloni ovu fontanu i ova fontana je ovde postavljena 1913. godine. Međutim, zbog papiroloških razloga ona nije otvorena punih 17 godina. Tek 193o. godine ova fontana je otkrivena, počela je sa radom, i upravo je stavljena ovde samo iz razloga zato što su te dve stvari povezane, jer kažu da je on za života bio jako veliki dobrotvor, i da je dosta novca ulagao upravo u ovu crkvu ispred nas, bilo da su bile pare u pitanju, bilo da se to radilo o donaciji u hrani, bilo da je donacija u garderobi, i upravo su zato odlučili da se ova fontana postavi ovde gde je mi sada i vidimo.



Inače tokom leta ovde teče voda koja može da se pije, i lepa je hladna, ali je pretpostavka naša sada da su je zatvorili zbog zime koja nailazi i zbog hladnih noći.




Red je prvo da obratimo pažnju na crkvu koja se nalazi tačno ispred nas a to je crkva Milosrdne braće. Inače prvobitno kada je izgrađena u 17. veku ovo nije bila crkva, ovo je bila bolnica. U Pečuju ćete imati priliku da vidite jako puno prosjaka, jako puno siromašnih ljudi. Ranije, kao i uostalom kod nas, siromašan narod nije mogao da se leči, i onda je jedan gospodin koji se zove Johann Georg Krautsack odlučio da, s obzirom da nema decu, svo svoje bogatstvo, pokloni građanima ovde i da im izgradi bolnicu. I tako je i uopšte započeta gradnja, sada crkve, a tada bolnice Milosrdna braća - upravo zato što se svako ko je kasnije dolazio posle njega kao donator, naziva bratom koji želi nešto da učini milosrdno. Jedini uslov bio je da se izgradi apoteka čiji će lekovi biti besplatni, za sve one koji se ovde leče. Ta prva apoteka se nalazila upravo u ovoj zgradi koja se nalazi levo u odnosu na ovo mesto na kome sada stojimo.



Vremenom ova bolnica počinje da prerasta u crkvu i gubi smisao bolnice. Ono što je osnova i dan-danas ove crkve jeste da se u njoj iznutra ne mogu videti nikakve freske, niti ne znam kakav plafon, niti će moći da se vidi neka skulptura. Ona je unutra skoro samo bela uz mali oltar i to je to. Ali ono što je ova crkva i dan-danas za građane ovde, pogotovu za siromašne, jeste da pruži hranu kada su gladni, da pruži garderobu kada nemaju, znači svi građani donose višak svojih stvari i ostavljaju ih upravo ovde, i oni služe da čak i potpomognu i u nekom lečenju koliko se može. Tako da su građani Pečuja jako ponosni na ovu građevinu koja se nalazi ispred nas. To nije neka specijalna arhitektura, ali je to za njih najlepša zgrada koja se njima nalazi ovde u centru grada, i na koju su oni veoma ponosni. Upravo zato što govori o tome kakav su oni narod kada su izgradili ovako nešto i pomažu siromašnom narodu, koga ćete poprilično imati prilike da vidite kada budete šetali ovim gradom.



zgrada levo od Žolnai fontane - tu se nalazila i apoteka koju smo spominjali malopre;



To je što se tiče ove 2 stvari - crkve i fontane na ovom trgu. 
A sada našu šetnju produžavamo dalje do glavnog Sečenji trga. 
*** Nalazimo se na Sečenji trgu, gde je inače nekada bila velika pijaca. Nije postojala ni crkva, ni minaret na njoj, pa je iz te pijace trg prerastao u glavnu saobraćajnu ulicu, pa je sada pešačka zona kojom mi idemo.



Je zgrada koju je Mc Donald's uspeo da kupi i da je pretvori u svoj fast-food restoran, a Mađari su se tada preselili u onu belu zgradu koja se nalazi na Košut trgu pored Sinagoge - tačnije levo od nje, a iza statue Lajoša Košuta.




Király ulica je glavna pešačka zona u Pečuju.
*** Mi ćemo sada proći kroz Király ulicu, jednu od njihovih šetačkih ulica, koja malo podseća na našu Skadarliju, i doći ćemo do Narodnog pozorišta koje je izuzetno lepo, i tu se nalazi još jedna fontana koja je verovatno sada isto zatvorena zbog zime. Ali proleće je uskoro tu ;)) i videćemo mi i tu fontanu...


Kod zgrade Mc Donald's skrenućemo desno i na samom početku nailazimo na ovo. 
*** Žila kucavica grada je Király utca (Kraljeva ulica) u kojoj se nalaze zgrade građene u stilovima od baroka do klasicizma. Ova ulica je pešačka zona i to je definitivno najživlje mesto u gradu.

sladoled usred novembra ;))


Ono što je još bitno, a nalazi se u ovoj ulici jeste htl Palatinus City Center 
*** Superior Király utca 5. *** Videli smo da tu ima puno restorančića, ono što je važno je sledeće --- ako u tim restoranima očekujete mađarsku hranu - nećete je naći. U ovoj ulici su moderni restorani, više italijanske kuhinje, kada vidite ovde na eng jeziku gulaš, dobićete malo kuvanog krompira i malo kuvane govedine i jednu travčicu odozgo i to je sve što ćete dobiti. Tako da ako nekoga zanima prava /tradicionalna/ mađarska hrana treba ići u sve ulice koje seku ovu glavnu npr. Znači, u Király ulici nema tradicionalne mađarske kuhinje i malo su sa cenama viši, nego što ćete možda naći u nekim restorančićima sa strane.



zavirite malo i u njegovu unutrašnjost ...



koja je prelepo dekorisana ..



I stigli smo - to je mađarsko pečujsko glavno narodno pozorište, i jedno od prva dva pozorišta osnovanih uopšte u Mađarskoj, što se tiče njihovog mađarskog ansambla. Ovo pozorište je inače osnovano u 17. veku, i tada je i izgrađeno. Ali je u 17. i početkom 18. veka ovo pozorište služilo samo za Nemce.

*** Zašto? 
Zato što su u jednom periodu početkom 18. veka Nemci činili buržoaziju u Pečuju, tako da je pozorište napravljeno isključivo za njih. 

*** Šta se dešava? 
Oko 184o. godine, Nemci bivaju asimilovani, tačnije pokatoličeni da postanu Mađari i menjaju prezimena i kompletno gube svoju nacionalnost, gube svoju istoriju i postaju Mađari. Tada Mađari zatvaraju ovo Narodno pozorište koje se nalazi ispred nas i donose odluku da ga neće otvoriti sve dok ansambl ne budu činili isključivo Mađari - od glumaca, do pevača i igrača, znači niko drugi nije mogao da učestvuje. Tako da 1857. godine, se ovo pozorište ponovo otvara, naravno celi ansambl biva sada mađarski, zgrada koja se nalazi desno od nas je bila njihovo boemsko sastajalište.



Narodno pozorište u jednom zemljotresu koji se desio krajem 19. veka je skoro celo porušeno. I onda su odlučili da ga ponovo izgrade i da mu vrate vrednost koju je nekada imalo. Tako da su unajmili jednog austrijanca i jednog mađara kao arhitekte koje će izgraditi ovo pozorište, pa se sada tu prepliće malo više stilova, zato što je to kombinacija radova dvojice arhitekata - mađar je radio pozorište iznutra, celi enterijer koji mi sada ne možemo videti, a spolja je radio austrijanac. Tako da je ovo pozorište ponovo otvoreno 19o1. godine, i ponovo je počelo sa radom i do današnjeg dana nikada više nije zatvarano, čak ni kada su bili ratovi. Ni za vreme I, ni za vreme II svetskog rata, ovo pozorište nije zatvarano. Ono je radilo znači punih 114 godina.




Tako da 1857. godine, se ovo pozorište ponovo otvara, naravno celi ansambl biva sada mađarski, zgrada koja se nalazi pored nas je bila njihovo boemsko sastajalište. Tu su išli posle predstava, tu su se presvlačili, tako da možemo slobodno reći da je ova zgrada činila deo pozorišta. Sada se u njoj nalazi kafić i jedan deo stambenih objekata. 

* * * 

*** Inače, do 2o1o. godine, ovo je bila glavna tramvajska ulica. Ovde su prolazili tramvaji koji su 2o1o. godine zatvoreni kada je Pečuj proglašen za evropski grad kulture, i kada je odlučeno da se ovde napravi kao turističko mesto, tako da ako Vas kasnije bude zanimalo možete ući u ovaj kafić odmah levo od glavnog ulaza u pozorište, i videćete maketu ulice kakva je nekada bila sa sve maketama tramvaja koji su ovde prolazili. Međutim, tramvaji se sada koriste u onom drugom delu grada. Desno od glavnog ulaza u pozorište funkcionišu samo autobusi gradski, i na gore kuda smo mi došli, a u delu grada koji se nalazi sa Vaše leve strane funkcionišu i tramvaji i autobusi. Tako da je saobraćaj u gradu malo nezgodan. Ali ono što je za sada bitno da znate je da je upravo ova ulica bila njihova glavna prometna ulica, što se tiče prevoza i što se tiče tramvaja koji skoro da su iskorenili.


Sada ćemo se vratiti kroz Király ulicu i idemo polako do džamije gde ćemo stati i malo popričati o džamiji.




Sečenji trg je drugi bitan trg u Pečuju i ovo na slici je maketa tog trga koja se nalazi na samom trgu. 
*** Nalazimo se na Sečenji trgu, gde je inače nekada bila velika pijaca. Nije postojala ni crkva, ni minaret na njoj, pa je iz te pijace trg prerastao u glavnu saobraćajnu ulicu, pa je sada pešačka zona kojom mi idemo.


Na ovom trgu možemo da vidimo tri stvari koje obeležavaju ovaj trg: 
1/ Spomenik Sibinjanin Janku, 
2/ Stub kuge i 
3/ Gazi Kasim-pašinu džamiju - danas katoličku crkvu.


Sibinjanin Janko ili Hunjadi Janoš, njegov spomenik, znate i sami da se spominje u našim narodnim pesmama, kao veliki borac protiv Turaka, iako je on ugarske, tačnije mađarske nacionalnosti, mada ga Hrvati spominju kod sebe isto kao Janoša Hunadija, a mađari kao Janoša Hunjadija.


Ko je bio u Austriji u Beču, ko je bio u Budimpešti, ko je bio u Veneciji, mogao je da vidi sličnu građevinu ispred koje mi sada stojimo. To je čuveni Stub kuge, koji je izgrađen u svim većim gradovima. U 17. veku, tačnije krajem 169o-tih godina je po Evropi harala kuga koja je odnela jako puno života. I znate da su se tadašnji seljaci, čak i vlastela molili Bogu i Svetom trojstvu da oslobodi od te velike prošlosti. Kuga je odnela jako puno života u Evropi, doduše najviše je platila Italija, u Veneciji je na pr 2/3 stanovništva u 17. veku umrlo od kuge, oko 150 000 je samo u Beču, dok je Mađarska u Budimpešti, a i u Pečuju pretrpela gubitke od - u Budimpešti oko 180 000, a u Pečuju manje od 100 000 stanovnika. I naravno, molivši se Svetom trojstvu, odlučili su onog momenta kada kuga ode sa ovih prostora, da u znak zahvalnosti podignu stub kuge, sa naravno belim golubom na vrhu, koji se nalazi između zraka sunca, i koji simbolizuje pobedu i ozdravljenje. Ko je bio u ovim drugim pomenutim gradovima, mogao je da vidi malo lepše ove spomenike i sa malo više pozlate.



Ispred nas se nalazi džamija Kasim Paše ili po mom mišljenju jedna od građevina koja ovde ima najzanimljiviju istoriju i najzanimljiviju priču. Inače prvobitna hrišćanska crkva ovde podignuta je oko 10. veka. Podigao ju je sveti Vartolomej, njihov svetac. Ona je podignuta na starohrišćanskim, starorimljanskim temeljima. I upravo je zato i doneo odluku tu da je podigne, za sve one narode /hrišćane/ koji žele da svoju veru negde ispovedaju. Naravno, Turci dolaze u ove krajeve, i kada su došli do svetovartolomejske crkve, odlučuju da od nje naprave džamiju. Podižu minaret, sklanjaju krst sa kupole, i iznutra, ne diraju onaj deo koji se tiče hrišćanstva, ali u jednom drugom delu koji dorađuju stavljaju natpise iz Kurana, prave svoj deo za molitve gde će se moliti, prave svoje prozore, znači bukvalno pretvaraju hrišćansku crkvu u džamiju. Sve je to trajalo dok su oni bili na ovim prostorima, onog momenta kada su otišli, 

*** Šta se dešava ?? 
Dolazi jedan jezuita koji odlučuje da izbaci u potpunosti islamsku veru, odnosno sve vere osim hrišćanske, i ruši minaret, u kompletu, ostavlja iznutra sve kako je bilo. I dan-danas kada budu završili renoviranje ove džamije, uđite unutra, i vidite kako to sve neverovatno i neobično izgleda kada gledate hrišćanske freske i hrišćanske skulpture, hrišćanski oltar, i onda se okrenete sa druge strane i vidite na arapskom (hvala scorpio na ispravci) ;)) jeziku ispisane stihove Kurana, i kada vidite njihov deo za molitvu, baš sve to u najmanju ruku izgleda veoma zanimljivo. 
*** Džamija je najbolji primer turske arhitekture u Mađarskoj.



On ruši znači skoro sve turske znamenitosti koje su vezane za ovu džamiju Hasim- paše, i na taj način dokazuje da je hrišćanstvo preuzelo crkvu, tako što na polumesec stavlja krst. Kao što možete videti, na samoj kupoli imate polumesec, pa je na njemu stavljen krst, što znači da je islam proteran iz crkve, a hrišćanstvo je ponovo zauzelo svoje mesto. 
U dvorištu ove džamije ili crkve sa leve strane kada bude završeno renoviranje, ako neki sledeći put dođete i budete mogli da uđete, videćete ovo što sam Vam pričala na engleskom jeziku ispisano na jenoj velikoj ploči, i videćete tu bistu svetom Vartolomeju koji je uopšte ovu crkvu i podigao. A sada kada pored džamije budemo prolazili, obratite pažnju gde se sve nalaze hrišćanski krstovi, kojima oni obeležavaju da je to ipak bez obzira, hrišćanska crkva. Kažu da kada je budu otvorili, osim što će biti muzej, na neki način, biće omogućen i besplatan ulaz u nju, a isto tako će moći da je koriste i jedna i druga vera za ispovedanje svoje vere. Biće zanimljivo da se vidi kada se dve vere u istom trenutku ispovedaju unutra, ali će dozvoliti da svaka ima svog hodžu, odnosno svog sveštenika.




Od džamije levo skrećemo, ulazimo u ovu ulicu /natpis vidite na slici/ i idemo do Bazilike - to je jedna od najlepših bazilika u Mađarskoj i nakon toga ćemo se rastati da Vi možete sami da idete i da razgledate, a i da se slikate. 
*** Inače, Janus Pannonius (1434-1472) je bio hrvatski humanista, latinski pesnik, diplomata i biskup grada Pečuja. Sa nepunih 26. godina postao je biskup Pečuja. 
*** "Dokazi velikih studentskih i mladalačkih ljubavi “stanuju” u ulici Janus Panonius"


Njih imate i u Vrnjačkoj Banji, i na Karlovom mostu - ko je bio u Pragu, ovu tradiciju ovde uspostavili su prvi studenti koji su studirali ovde u Pečuju, i kad su se nakon studiranja pozdravljali sa svojim dragim devojkama koje ostavljaju ovde, oni su odlučili da počnu da kače katance, tako da je ta tradicija nastavila i ovde da se primenjuje kao što možete videti, i ako neko bude želeo da okači katanac, oni se prodaju u prodavnici odmah malo gore kada se krene ka Bazilici i proći ćemo pored nje. 
Znači, u prodavnici se prodaji ti katanci, a videćete i dok budemo išli ka Bazilici, kroz ovaj park kroz koji budemo prolazili, kako su na još nekoliko mesta podigli kao neke metalne šipke gde će isto moći da se kače katanci, zato što ovo već biva da bude poprilično okupirano katancima. 
"Običaj nalaže da se katanci pričvrste za ogradu, vrata, most, i to srcićima,     
                kao simbolična oznaka večne ljubavi."


Pre nego što nastavimo dalje /tačno preko puta katanaca sa prve slike/, sa moje desne, a sa Vaše leve strane nalazi se inače Rektorat najvećeg Univerziteta u Pečuju, a to je Rektorat ekonomskog i medicinskog fakulteta.



Znači, Dekanat i Rektorat su upravo u ovoj zgradi koja se nalazi iza mene, inače je ekonomski i medicinski fakultet tačnije univerzitet koji mi ne možemo videti, jer se on nalazi skoro na periferiji grada. Prvi od univerziteta koji su osnovani u Pečuju, i jedan od najvećih i najveći broj studenata studira osim pravnog, još na ova 2 univerziteta.



Sada ćemo produžiti pravo do Bazilike, a sa Vaše leve strane možete da vidite i muzej primenjene umetnosti, koga zanima. Ono što je još bitno za muzeje ovde je da se ulaznice kreću od nekih 5, 6 € do 1o €. Recimo ulaznica za Žolnai muzej je negde kada pretvorite forinte oko 6 €.


Ovaj trg je treći bitan trg u Pečuju i kroz ovaj prolaz koji i vidite na ovoj slici, morate proći da biste došli do trga i do Bazilike.




Od hrišćanskih naselja koja su ovde osnovana. Prve grobnice ovde pronađene i sve što uopšte ima veze sa periodom kada je Pečuj spadao pod rimsko carstvo. Ulazak je bio negde 18oo ft i to je negde otprilike 6 €. Tako da ako nekoga bude zanimalo, jako je lep muzej iznutra, koga zanima period kada su rimljani boravili u Pečuju, može slobodno otići, ispod ove žute crkvice se nalazi ulaz u muzej. A sada ćemo nastaviti samo pravo.




Međutim, Mađari su počeli da kopaju i počeli su da pronalaze grobnice i raznorazne skulpture. Znači, to je sve bilo zarobljeno ovde sada gde mi stojimo i još uvek se mnogo tih katakombi nalazi ispod same Bazilike, i sve što su ovde pronašli su preneli u onaj muzej koji se nalazi ispod ove žute crkvice koji smo već spominjali. Koga bude interesovalo može otići do muzeja sve to da vidi.



Evo stojimo ispred Bazilike svetog Petra, jednog od najpoznatijih simbola Pečuja. Ono što je za Pečuj simbolično i poznato to je:
• džamija pored koje smo prošli, 
• i ova Bazilika ispred koje upravo stojimo. 
Ova Bazilika je inače podignuta na katakombama rimskih grobnica koje su se nekada ovde nalazile. Ako možete videti nivo na kojem se nalazi Bazilika, inače nivo na kojem mi stojimo sada je bio u toj istoj visini. 
*** Bazilika je građena u 11. veku, i ono što je specifično za nju je da kada je ona izgrađena ona nije imala ovaj kosi krov. Ona je imala ravan krov. Međutim, kada su Mongoli ovde protutnjali nešto na kratko, koristili su ovu Baziliku za neke svoje potrebe i odlučili su tada da joj poruše krov koji je imala i da joj sagrade ovaj kosi, tačnije krivi krov.



*** Zašto je Bazilika još interesantna?

Interesantna je zato što se u jednom tornju nalazi drugo najveće zvono u Mađarskoj i treće u Evropi. Prvo je u Kelnu, drugo je u Budimpešti i treće je ovde. Teško je 6 tona, i kažu da kada bi zvonilo više od 13 sekundi izazvalo bi takve vibracije da bi uspelo da popriličan broj zgrada u svojoj okolini ošteti. Tako da ja se nadam da ćete danas biti u mogućnosti kad to zvono zazvoni, kada krene misa, naravno nakon toga nastavljaju manja zvona da zvone, da čujete kako to zapravo i izgleda. 

Ko bude ulazio u samu Baziliku imaće sa strane, to ne ume da bude svaki put otvoreno, ali ja se nadam da ćete Vi danas na to naleteti, ja sam uspela 2 puta, gde su jedna vrata i gde stoji jedna ovako zlatna poluga i 2 devojke sede ispred. Kada platite ulaznicu, imate mogućnost da se spustite ispod crkve, tačnije ispod Bazilike i da uđete u te katakombe. Međutim, oni Vam puste bukvalno samo 2 prostorije, a da biste prošli sve, znači da biste prošli ceo taj kompleks, koji kažu da je širine skoro koliko i ova Bazilika, potrebno je da stalno izvršavate neke doplate. Nemojte se zbuniti. Samo ulazak u kriptu u jednu prostoriju će Vas koštati 8oo ft, ako bude otvorena i ko bude želeo da ulazi.




Da se vratimo na samu Baziliku ... 
Nakon što su Mongoli prošli ovde i izgradili joj ovaj kosi krov, došlo je Osmansko carstvo, došli su Turci, koji su odlučili da je skoro celu unište. Oni su inače ovu Baziliku koristili kao svoj magacin oružja. I kada su se povukli odavde, kada su napustili ove prostore, oni su je ostavili skoro srušenu. Tako da je 1747. godine doneta odluka da počne ponovo da se renovira ova crkva, tačnije Bazilika, i da joj se vrati sve ono što je nekada imala. Tornjevi su skoro bili sačuvani, dok sama unutrašnjost nije, sve je ponovo rađeno na osnovu prvobitnih slika koje su imali što se tiče ove Bazilike. I sada se radi njena restauracija - tačnije šta se radi, vrši se peskiranje i vraća joj se boja, vidite ovu belkastu, sivkastu koji ima donji deo bez tornjeva, vraća se boja koju je ova Bazilika imala kada je u 11. veku i napravljena. Ono što nisu očekivali kada su u 18. veku počeli da je renoviraju, u ovim zlatnim kupolama u kojima se nalaze krstovi, znači na vrhovima tornjeva, kada su ih skinuli da bi mogli ponovo da ih restauriraju i otvorili, u njima su našli poruke prvih graditelja - ispisana njihova imena, iz vremena kada je ova bazilika građena, datum ono sve kada je počelo, i onda su ni odlučili da dodaju tu i svoja imena, zatvorili ponovo u kuglu i kugle su vraćene na tornjeve. U samoj Bazilici unutra videćete jedan sad, nekome će se svideti, nekome neće, jako lep oltar, koji je ceo urađen u pozlati, izuzetno je čak i veliki, dok preko puta samog oltara i iznad njega se nalaze kažu jedne od najlepših orgulja u ovom delu Evrope. Kada je misa one sviraju, tačnije postoji čovek koji svira na njima i izuzetno lepo zvuče. Čitav ambijent iznutra je veoma lepo urađen. Ja mislim da njima misa počinje u 17 sati. Nemojte očekivati da ćete iznutra moći nešto puno da oslikate, jer poprilično je mračno unutra. Samo je jedan ogroman luster, koji radi u čitavom tom kompleksu.



Ova zgrada koja se nalazi sa ove strane je inače muzej koji je posvećen ovoj Bazilici, tako da ako neko bude želeo može da poseti i ovaj muzej, na čijoj se terasi inače nalazi posrebrena figura Franca Lista ili kako se na mađarskom on zove Ferenc List.



Inače jedan od najpoznatijih virtuoza na klaviru, mađarske nacionalnosti, mađarskog porekla. I onda su oni odlučili da ovu statutu koja je inače nekada stajala u centru Pečuja, prenesu upravo ovde i da je ostave ovde, jer kažu da je jedan od najvećih dobrotvora koji je prvi uložio u ponovnu izgradnju ove Bazilike jako voleo Ferenca Lista i u njegovu čast su odlučili da prenesu ovu statuu upravo ovde.



i statua Szepesy Ignáca u vrtu ispred Bazilike. 
*** Szepesy Ignác bio je doktor filozofije i teologije, katolički biskup u Pečuju i Transilvaniji, počasni član Mađarske akademije nauka.



Ovde se naše druženje završava. 
Ono što ću ja da Vas uputim, kao što sam i obećala, kada prođete kroz ovaj prolaz gde smo mi sada došli do Trga Dom, i krenete blago levo na gore, pratite ulicu koja će Vas odvesti, kao što sam i navela u onu Muzejsku četvrt gde se nalazi Žolnai muzej i svi drugi muzeji. Ako Vam je lakše odavde, a ako Vam nije lakše vratite se istim putem kojim smo došli, i od džamije možete pravo, levo za Žolnai muzej, desno za sve ostale muzeje.





tačna adresa glasi: Pécs, Szent István tér; 

*** "Cella Septichora, kapela sa sedam horova i apsida, izgrađena je krajem 4. veka i najpoznatija je kasnoantička / ranohrišćanska nekropola. Iskopavanjima, koja su vršena od 2005. do 2007. godine, otkriveno je nekoliko kapela, zgrada i izložbeni centra, pa je od tada ona prava turistička atrakcija. Ove grobnice značajne su zbog svog umetničkog stila – bogato su ukrašene muralima od izuzetnog kvaliteta, koji prikazuju hrišćanske teme. Cella Septichora svedočanstvo su snage i vere hrišćanske zajednice, fenomenalna su ilustracija ranohrišćanske grobne umetnosti i arhitekture severne i zapadne rimske provincije. Ovo ranohrišćansko groblje, „nekropola“ postalo je deo Svetske baštine 2000. godine."



Ko želi da proučava više, evo korisnog sajta ovde: http://www.pecsorokseg.hu/pecsorokseg_latogatokozpont



Metalne šipke gde će isto moći da se kače katanci.






detalji sa ulaza;



*** Kako ćemo znati gde vidimo Žolnai keramiku ??? 

Pa krov hotela Moskva u Beogradu, pa sada kada smo dolazili u samom Pečuju videli smo na Reiffeisen banci isto šareni krov od žolnai keramike.




Evo i ovde u blizini na zgradi Baranjske županije dok je pripadala Srbiji vidi se žućkasto-braon krov - keramika Žolnai.



keramika Žolnai - detalji sa krova;




malo smo šetali i u povratku tom ulicom ...



E ovu sliku upamtite dobro, ukoliko Vas zanima turistički info centar. Dakle, tačno sa ulaza u info centar se vidi ovo. 
*** Gradska kuća iz 19o7. godine;




A evo i kako on izgleda, a tačna adresa glasi: Széchenyi tér 7.




njegova untrašnjost i ukoliko Vas zanimaju dobre mape, ovo mesto nemojte nikako propustiti ;))




ulicama Pečuja ...




A ono što je još bitno u ovom gradu, jeste da se u samom centru nalazi i Žolnai brend dućan.



Njega ćete pronaći kada od Žolnai fontane idete ka Sečenji trgu i skrenete odmah u prvu ulicu levo, ili kada od info centra skrenete u ulicu desno.





radno vreme - obratite pažnju i na radno vreme ... ja sam poljubila vrata ;(( 
Tačna adresa glasi: Jókai tér 2. 
*** http://www.zsolnay.hu/



više o keramici Žolnai ovde: 
http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%96%D0%BE%D0%BB%D0%BD%D0%B0%D0%B8 
muzej Žolnai ovde: 
http://www.pbase.com/helenpb/zsolnaymuseum/



Reiffeisen banke - keramika Žolnai; 
*** "Ponos grada i njegovih žitelja je muzej nadaleko čuvene Žolnaj keramike, a koliko je ona na ceni i koliko je značajno ime njenog tvorca Mikloša Žolnaja, govori i podatak da su od polovine 19. veka tim keramičkim nakitom počele da se ukrašavaju fasade i krovovi reprezentativnih zgrada u ovom lepom gradu porcelana."




Muzej farmacije u Pečuju, biser arhitekture 
(unutrašnjost je ukrašena Žolnai elementima) 



ulica gde treba skrenuti za ovaj dućan ...



mali predah ;))



izgleda Pečuj noću i polako se vraćamo do onog našeg prvog trga da kažemo nešto više i o njemu, a to je Košut trg ...


*** Inače, osim ove sinagoge, koju mi sada vidimo, ova bela zgrada je ranije takođe pripadala Jevrejima koji su se naselili ovde, i oni su nju koristili pored sinagoge. Međutim, Mađari su uspeli da preuzmu ovu zgradu za sebe, tako da u zgradi, a mi ćemo proći pored nje, ranije je bila opština ili glavna kuća Pečuja, sada se nalazi Mc Donald's, a ova zgrada bela koju sada vidite ispred sebe je ustvari glavna kuća ustvari Opština grada Pečuja, upravo iza spomenika Lajoša Košuta.




Inače, Lajoš Košut je bio jedan od najpoznatijih mađarskih ljudi koji se borio za slobodu - za oslobađanje Mađara. Međutim, Mađari ga dok je bio živ nisu poštovali, nisu ga cenili, tako da je on vrlo brzo u svojoj mladosti pobegao iz Mađarske i živeo je u Austriji. Nakon smrti, su počeli da priznaju sve ono što je on uradio za njih, priznali su ga kao svog velikog heroja i podigli mu jednu od bisti i baš ovde u Pečuju i nazvali ovaj trg po njemu, tačnije Košut trg. *** Osim po Lajošu Košutu, ovaj trg je poznat i po ovoj sinagogi koja se nalazi sa naše desne strane.




*** Sinagoga 

*** Zašto je sinagoga bitna ??? 

Mađari su jako nacionalistički nastrojeni. I kada su Turci proterani sa ovog područja, Mađari su tada proterali apsolutno sve koji nisu bili mađarske nacionalnosti, i 1697. godine su se zakleli da neće dozvoliti više da ni jedan drugi narod i ni jedna druga vera žive u Pečuju. Međutim, to zaista nije bilo moguće i vremenom su drugi narodi počeli da naseljavaju ovu oblast ovde. Naravno jedni od njih su bili i Jevreji koji su uspeli da se u 18. veku izbore da dobiju parcelu 1782. godine na kojoj će i započeti izgradnju ove sinagoge koju mi sada vidimo.




Ova sinagoga je građena 1o-ak godina, znači negde do 1792. godine i tada je i počela sa radom, da bi na neki način jevrejski narod pokazao Mađarima da im nije uzeo za zlo to što su preterivali i zabranjivali im da budu ovde. To je onaj natpis koji vidite jevrejskim slovima, označava i govori da je ta kuća tu, tačnije ta sinagoga, dom molitve za sve narode. Znači, ne samo za Jevreje, nego da može doći bilo koja vera i moliti se u ovoj sinagogi. Ona za javnost barem do sada, nije bila otvarana, da Vi sad nešto uđete i da slikate, možete probati, ja sam jednom probala, i nisam uspela da uđem - bila je zaključana. Ali ono što sam slušala i čitala je da je iznutra jako lepo ukrašena, da je čitav svod - plafon same sinagoge urađen sav od Davidovih zvezda, i ono što je interesantno da ova sinagoga u sebi ima jednu ogromnu kamenu ploču na kojoj se nalazi Tora sa jedne strane - to je jevrejska biblija i sa druge strane se nalazi čuvena Knjiga suza i u toj knjizi suza je zapisano 32o2 imena Jevreja koji su tokom holokausta bili mučeni i nad kojima su se Mađari iživljavali. Osim te knjige suza isto u ovoj sinagogi što možete videti, kažem kada je budu otvorili za javnost, možete da vidite i one uniforme koje su Jevreji nosili u logorima, i bilo šta što je uopšte vezano za holokaust, znači baš ima jako puno spomen-ploča i spomen-materijala u njoj. 

*** Tako da, ono što kažemo je i dalje ostavljeno kao istorijska vrednost, kao neko kulturno nasleđe ova sinagoga, i iza nje se nalazi još jedna manja koju oni koriste za molitvu u slučajevima kada se ova renovira, kao što je to do pre mesec dana bio slučaj i u nju nije moglo da se uđe. I iza te manje sinagoge se nalazi još jedna jevrejska škola i to je upravo ostalo od onoga što su Jevreji uspeli od Mađara da dobiju tokom 18. veka, kada su se ponovo naselili ovde.




I ovde, kao i u Segedinu postoji takođe ovaj TC "Arkad".


unutrašnjost tržnog centra ...


i kapućino u kafiću za kraj ...


* * * 

U 18,3o sati je bio zakazan povratak za Srbiju. U Beogradu ispred muzeja bili smo u 1,3o h 
*** Nadam se da sam uspela makar delimično da Vam predstavim kako izgleda ovaj jednodnevni izlet preko naših agencija.






* * * 














Skenirana mapa Pečuja nalazi Vam se --- OVDE




*** ŽOLNAJEVA KULTURNA ČETVRT:



MAPA ČETVRTI



7 коментара:

  1. Divan grad, divan foto prikaz i opis. Odstampati pa poneti sa sobom i garantovano nista nece biti propusteno. Hvala za ovaj vodic.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Je Slađo. Grad je mnogo lep i jedva čekam kada ću ga posetiti opet. ;))

      Sada tek znam šta bih i kojim redom obilazila -- najpre bi to bilo sve prvo vezano za Žolnai ... muzej, pa mauzolej, pa radnjica u centru grada ...

      Избриши
  2. Planiram krajem ovog mjeseca skoknuti do Pečuha i ovaj tvoj putopis će mi biti od izuzetne koristi. Zanima me, pošto nisam dobro shvatio da li ovoj bazilici pokušavaju da vrate boju kao na ovom donjem dijelu? Meni se baš dopada što su tornjevi ovako potamnili, nekako mi se sviđa taj ukras vremena.

    ОдговориИзбриши
  3. ... I sada se radi njena restauracija - tačnije šta se radi, vrši se peskiranje i vraća joj se boja, vidite ovu belkastu, sivkastu koji ima donji deo bez tornjeva, vraća se boja koju je ova Bazilika imala kada je u 11. veku i napravljena. ...

    Pečuj je mnogo sladak gradić i treba ga svakako posetiti. Ja sam vodiča razumela da pokušavaju ... mislim da mi je vodič kroz Pečuj bio jaako dobar - iskrena da budem. Zato sam i ja odlučila da napravim baš ovakav vodič ... Vodi računa kada budeš tražio info- centar (ima ga detaljno prikazanog gde se nalazi kod mene na slici), 3 različite lokacije ćeš naći na netu. Ako ikako stigneš obiđi nešto posvećeno žolnai keramici ili muzej ili mauzolej ili nešto ... meni je to želja i jedva čekam ponovni obilazak Pečuja ... uđi svakako i u džamiju, ako je završena, i pokušaj da nam je islikaš lepo i preneseš u tvojim sjajnim putopisima.

    Evo ti redosled i na mapi kako smo mi sa vodičem obilazili grad: http://3.bp.blogspot.com/-5MipSFzPodc/VREwfQWyaBI/AAAAAAAAFyw/HV0RRTC4tXI/s1600/mapica.jpg
    to će ti pomoći da još bolje razumeš ovaj vodič koji sam pravila.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. U muzej mislim da ću svakako, pogotovo ako bude padala kiša napolju. U džamiju prvobitno nisam planirao jer one obično imaju jednostavno uređenje, ali si me ti predomislila. Sad me baš zanima da vidim taj kontrast dvije vjere.

      Избриши
  4. Biki, znam da si obišla i Budimpeštu i Segedin i Pečuj, a neke od ovih gradova čak i više puta, pa me zanima koji ti se od njih najviše dopao, koji je po tvom mišljenju najsadržajniji i u koji bi se najradije ponovo vratila? Inače, ovaj vodič, kao svi tvoji vodiči, je ODLIČAN. Sve pohvale od mene!!!

    ОдговориИзбриши
  5. Uh ovako ... u Budimpešti sam bila samo na juriš onda kada su otvarali granice sa P info ;)) i ona je obimna i ona se mora makar jednom obići ;), a nadam se i više puta.
    Segedin je meni mnogo sladak i mnogo ga volim i u njemu sam za poslednjih 6 godina bila xy ;)) puta. On je sladak meni za mini šoping ukrasa i poklončića pred praznike.
    Pečuj je specifičan i jaaako lep. U njemu sam bila samo jedanput. Ovo je bio klasičan obilazak samo sa vodičem. Mora se svakako obići i ruta Žolnai.
    U Segedin se stiže veoma brzo. Busom optimalno za nekih 3 sata i logično i jeste što sam toliko puta bila. Do Pečuja treba duže - čak nekih 8 sati i mnogo je to malo vremena za obilazak i jednodnevni izlet, s obzirom da se busom polazi rano ujutru u 5,3o h. I Budimpešta zahteva putovanje ceelu noć od petka naveče.
    Pečuj mi je vrh, jer ja volim te specifičnosti i Žolnai. Možda će se za neku godinu ovo moje mišljenje i promeniti. ;))

    ОдговориИзбриши

Kao na dlanu