четвртак, 19. фебруар 2015.

Vodič kroz Sarajevo

Ovo je bio jednodnevni izlet u Sarajevo. Polazak je tačno u ponoć petkom, sa parkinga SC i stiže se u subotu ujutru oko 6,3o h u Sarajevo.



Najpre se ide u panoramsko razgledanje grada, a polazi se od Vjećnice. Sam grad ima oblik elipse. Sa leve strane se već vidi sarajevska Vjećnica. Može se takođe sesti u tramvaj br. 3 i obići čitav grad do Ilidže. 






U panoramsko razgledanje smo krenuli da bismo videli kako zapravo grad izgleda. Sarajevo leži u dolini reke Miljacke. Tramvaj pravi samo jednu elipsu i ne postoji zapravo početna i krajnja stanica. Sa leve strane najpre nailazimo na Baščaršiju. Iako piše da je radno vreme od 8,oo h, radnje neće biti otvorene pre 10,oo - nema šanse ;))





Sledeće što ćemo videti sa naše leve strane je Sebilj, o čemu ćemo kasnije više pričati kada budemo išli u šetnju gradom. 

*** Sebilj – zaštitni znak Sarajeva --- Od nekoliko stotina česmi i šadrvana starog Sarajeva, nekoliko hamama i sebilja podizanih uglavnom kao zadužbine pojedinaca, ostalo je tek desetak česmi uz džamije u mahalama na padinskim delovima grada i - samo jedan sebilj. Jedini sačuvani sarajevski sebilj je baščaršijski (ar. sebilj -javna česma u obliku kioska). Prvobitni sebilj na ovom prostoru podigao je 1753. godine bosanski namesnik hadži Mehmed-paša Kukavica, da bi današnji, po projektu arhitekte Aleksandra Viteka u pseudo-maurskom stilu, bio postavljen 1891. godine, pomeren desetak metara prema severu. Novi sebilj je 1891. godine porušen i zamenjen sebiljem današnjeg izgleda, da bi 1913. godine bio premešten na današnje mesto.





* Stara pravoslavna crkva

Sa naše desne strane ubrzo ćemo videti jednu od najstarijih pravoslavnih crkvi u Sarajevu, izgrađena u XVI veku, iako se smatra da je već u XII veku tu bila. Navodno ju je izgradio brat Kraljevića Marka /to je jedna od legendi ovoga grada, kojih ovaj grad ima puno/ ali u svakom slučaju je vredi posetiti. Ja sam ovu crkvu obilazila sama -te subote bila je Vrbica i deca su imala radionicu pravljenja i šaranja jaja u dvorištu ove crkve. U ovoj crkvi takođe postoji i Muzej ikona koji je fantastičan - taj obilazak ostavila sam za sledeći put.





* Stara sinagoga

Sa naše leve strane sledeća je sarajevska sinagoga i to je još jedan dobar razlog da se opet vratimo u Sarajevo, jer toga dana nismo mogli da uđemo u nju. Upravo u tom dvorištu se može popiti dobra bosanska kafa, jer se tu dobija veeeelika džezva. ;))) 
To je sinagoga, jedna od dve, ovo na slici je baš sinagoga i to najstarija sarajevska sinagoga. Veoma je jednostavna građevina, kao što se to na slici može i videti, nema nešto prevelikih dekoracija. Ona se razlikuje od ostalih sinagoga koje smo videli iz autobusa. Jedna jedina je Aškenaška sinagoga, pored Papagajke, a sve ostale su Sefardske sinagoge i ovo je upravo ta Sefardska sinagoga.





* Sarajevska katedrala

Vrlo brzo sa naše leve strane nailazimo i na sarajevsku katedralu. Nju ćemo obilaziti takođe prilikom šetnje gradom. Sarajevo je inače poznato kao "Evropski Jerusalim" i ono što je najbitnije ovde jeste povezanost između različitih religija, jer na veoma malom prostoru možemo naći sve 4 najvažnije bogomolje.




Sa desne strane upravo smo prošli pored Markala - otvorene tržnice. Lepo je i kasnije obići je i videti kakve su cene tamo i uporediti ih sa našima, jer su tržnice obično zanimljive.





* Zatvorena gradska tržnica *Markale*

dok je sa leve strane zatvorena Gradska tržnica - Markale;





* Vječna vatra

A vrlo brzo sa naše leve strane nailazimo na *** Vječnu vatru *** to je spomenik koji je posvećen oslobođenju Sarajeva, nakon II svetskog rata, što se desilo 6. aprila 1945. godine, a spomenik je postavljen na prvu godišnjicu oslobođenja Sarajeva od nemačke okupacije. Eto, nedavno je bio rođendan grada Sarajeva, i taj 6. april se još uvek slavi kao najbitniji datum u Sarajevu i dodeljuje se Šestoaprilska nagrada. Spomenik se nalazi u centru grada, između ulica Maršala Tita i Ferhadije. Za vreme opsade Sarajeva, plamen na spomeniku je bio ugašen, jer u gradu nije bilo potrebnog goriva.





* Centralna banka BiH

Sa desne strane upravo prolazimo pored Centralne banke BiH - nekadašnje Narodne banke BiH i raja u Sarajevu je još uvek zove Narodna banka, Osnovana je 20. juna 1997. godine Zakonom o Centralnoj banci koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH. Centralna banka je počela sa radom 11. avgusta 1997. godine. 
*** tačna adresa glasi: ul. Maršala Tita 25;




Zgrada Narodne (Centralne) banke u Sarajevu, sa pokretnom imovinom, proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Pokretnu imovinu čine: sedam umetničkih slika, četiri stare kase, stari ormar iz radionice R. Tànczos-a, bista Vladimira Perića Valtera, dve bronzane figure na ulazu zgrade i bronzana skulptura „Kupačica“ koja se nalazi u parku iza zgrade. 
     Ovo su te 2 bronzane figure na ulazu.


 

* Valuta Konvertibilna marka /BAM/

Valuta koja se koristi u Sarajevu je Konvertibilna marka /oznaka BAM/- 1 EUR = 1,956 KM;




* Mc Donald's

Sa naše leve strane je jedan tipični bosanski restoran ;)) Mc Donald's. Dugo su se u Sarajevu opirali njemu, ali otvoren je pre nekih godinu dana i Sarajevo je možda zadnje od gradova bivših jugoslovenskih republika koje je dobilo Mc Donald's.




* BBI-centar

"BBI-centar" je takođe upravo sa naše leve strane na mestu nekadašnje glavne robne kuće "Sarajka". Pomalo čudna je činjenica za sarajlije da sada u tom BBI centru nema alkohola iz prostog razloga što je vlasnik sada neki Arapin koji je uložio novac u taj tržni centar. Dana 6. aprila 1975. godine otvorena je Robna kuća Sarajka. Pravo ime ovog objekta bilo je Unima. Izgrađena je po projektu arhitekte Zarahovića. Ovaj socijalistički plavi mastodont, više od tri decenije bio je svojevrstan reper i simbol Sarajeva. Robna kuća je radila sve do rata, kada je 1992. godine u potpunosti izgorela. Ono što je ostalo nakon agresije je prodato i na istom mestu sagrađen je novi šoping-centar "BBI" koji je otvoren na isti dan kao i Sarajka, 6. aprila 2oo9. godine.




Spomen obeležje ubijenoj deci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. *** 9. maj 2oo9. godine --- za vreme rata 90-ih svečano je otkriven 9. maja u sarajevskom Velikom parku na Dan pobede nad fašizmom. Ova staklena skulptura u središtu spomenika /na ovoj slici/ predstavlja i majku i dete, plamen koji je zaleđen, kao nedovršenu kulu u pesku, uz vodu kao simbol života i čistoće. Spomenik je urađen prema idejnom rešenju skulptora Mensuda Keče.



* Imena ubijene dece

su ispisana na sedam mesinganih valjaka, kao simbol sedam patuljaka, sedam brežuljaka ili sedam planina i nalaze se levo u odnosu na ovo obeležje. Bronza je, inače, dobijena topljenjem više od devet tona čaura od metaka i granata koje su pale ili ispaljene na Sarajevo. Dan pobede nad fašizmom je i Dan Evrope.




* Glavna ulica

Glavna ulica u Sarajevu još uvek nosi naziv Maršala Tita.




Sa leve strane upravo na zgradi vidimo i njihovu zastavu i to je Zgrada Predsedništva BiH. BiH je nezavisna od 1. marta 1992. godine i u toj zgradi sede trojica predsednika, jer im je prilično komplikovano državno uređenje i retko ko ga shvata. Jedan od predsednika mora biti Srbin, jedan Bošnjak i jedan mora biti Hrvat. I onda kada upravljaju zemljom vladaju skupa. Da bi jednu odluku doneli moraju biti jednoglasni, a kako to obično nisu ;)) ...




* Alipašina džamija

Nalazi se u Sarajevu. Sagrađena je 1561. godine. Džamiju je izgradio Hadim Ali-paša, budimski begler-beg 1560.-1561. godine u vreme kada je upravljao Bosanskim pašalukom. Džamija je izgrađena u klasičnom istanbulskom stilu.





*** Adil Zulfikarpašić je potomak stare bosanske plemićke porodice - bega Čengića. Rodio se u Foči 23. decembra, 1921. godine. 

Još od vremena Isa-bega Ishakovića, pa sve do danas, dobrostojeći i učeni ljudi nalazili su načina da svojoj zemlji i narodu daruju nešto što će im biti od opšte koristi i dobra. Poput džamija, biblioteka, česmi, hamama, hanova, mostova… Gazi Husrev-beg, Behram-beg, Karađoz-beg samo su neki od najpoznatijih vakifa čija su imena zajedno sa njihovim vakufima sastavni deo kulturne istorije Bosne i Hercegovine. I kada se učinilo da je vreme vakifa tek deo istorije, Adil-beg Zulfikarpašić političar, publicista, kulturni mecena, ispisao je novu stranicu u istorijii bosnsko-hercegovačkih vakifa, utemeljivši 1988. godine Bošnjački institut u Cirihu, sa željom da ga jednoga dana izmesti u Bosnu i Hercegovinu. Početkom 2001.godine, nakon što je završena izgradnja nove i savremeno opremljene zgrade, te preneseni glavni fondovi iz Instituta u Cirihu (biblioteka, arhiv, zbirka umetničkih dela), u Sarajevu je počeo sa radom Bošnjački institut. Smešten je u samom srcu Sarajeva, u ulici Mula Mustafe Bašeskije, 21. Kompleks Instituta sačinjavaju zgrada biblioteke u kojoj su smeštene knjige, arhiv dokumenata, video i audio arhiv, zbirka likovnih dela, kabineti za naučno-istraživački rad, čitaonice, sala za konferencije, te drugi popratni sadržaji i Gazi Husrev-begov hamam, u kojem su smešteni eksponati i koji je u funkciji kulturnog centra. Za arhitektonsko rešenje Bošnjačkog instituta, zgradu biblioteke i uspešnu restauraciju Gazi Husrev-begovog Hamama, koje predstavlja retko uspeo spoj moderne i orijentalne arhitekture, zaslužni su arhitekti Hasan Ćemalović i Ahmet Kapidžić koji su za ovaj objekat dobili Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva za 2oo1. godinu u kategoriji Grupne nagrade.



* Tramvaji

Tramvaji u Sarajevu - Nakon što su Austro-Ugari okupirali Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, sarajevski orijentalni štih, susreo se sa evropskim. Austro-Ugari su industrijalizirali Sarajevo, uveli nove stvari u grad, pa je Sarajevo postalo prvi evropski grad sa tramvajem. Gradile su se škole i kulturne institucije. U to vreme sagrađen je i Zemaljski muzej /koji je trenutno zatvoren/.


Ovaj zovu buba mara u bubamara ;)))


Narodno pozorište Sarajevo najveća je pozorišna kuća u Bosni i Hercegovini i jedna od najznačajnijih u Jugoistočnoj Evropi. Otvoreno je 17. novembra 1921. godine, a svečani čin otvaranja pripao je Branislavu Nušiću, tadašnjem načelniku Umetničkog odeljenja Ministarstva prosvete.




odnosno džamija Havadže Duraka se nalazi na Baščaršiji u Sarajevu. Izgrađena je 1528. godine. Džamija je zadužbina hodže Duraka, po kome je i dobila ime.



****
Krećemo sada u našu šetalačku turu i veoma bitna za istorijat samoga grada jeste sarajevska Vjećnica.



Preko puta nje je i Inat kuća, a na brdu se nalazi i jedna od najstarijih utvrda grada, gde je još u srednjem veku bila tvrđava, a nešto kasnije Osmanlije kada su došle, pa su izgradile to utvrđenje, onda i Austro-Ugari kasnije, jer zapravo sa tog brda lepo se može kontrolisati čitava dolina reke Miljacke i na taj način kontrolisati Sarajevo.




Nalazimo se na mostu koji sagrađen u XVI veku i koji se zove Šeher-ćehajina ćuprija. Šeher-ćehaja su zapravo 2 turske reči - šeher = grad i ćehaja = načelnik, pa bi nam ovo bio Gradonačelnikov most, a ovo mesto je idealno da ispriča koliko su bosanci tvrdoglavi ljudi i koliko zapravo ne vole kad se neko izdvaja od njih, jer navodno ovaj most je izgradio jedan od gradonačelnika iz XVI veka koji je dao pare i da bi mu na taj način ime bilo zabeleženo u istoriji. Međutim, njegovo ime je zaboravljeno, tako da niko pojma nema kako se on zvao, ali je bitno jedno da most i dalje postoji ;)) ... i da se on sada zove Gradonačelnikov most. 

*** "Između Inat kuće i Vijećnice nalazi se jedan od najstarijih sarajevskih mostova, Šeher-ćehajina ćuprija. Sagradio ga je 162o. godine Hadži Husein, jedan od sarajevskih šeher-ćehaja, odnosno gradonačelnika iz osmanskog perioda. Most je imao pet lukova, ali je za vrijeme austrougarske vladavine, prilikom regulacije toka rijeke Miljacke 1897. godine, jedan od lukova zatrpan. I za ovaj most se vežu mnoge legende. Najzanimljivija je ona koja kaže da je prilikom izgradnje mosta u njega ugrađen veliki dijamant, kojeg je koju godinu kasnije ukrao neki mladić kako bi ga poklonio svojoj djevojci. Na suđenju se sudija toliko raznježio ljubavnom pričom dvoje mladih da se smilovao i oslobodio mladića."



Inat kuća - sada restoran; Godine 1896. austrijanci su došli u Sarajevo da izgrade mesto za svoju administraciju i hteli su da izgrade Većnicu. Međutim, Inat kuća je bila na mestu Većnice i čovek koji je bio vlasnik te kuće, jednostavno mu se sviđala ta kuća i nije hteo da proda svoju kuću, da bi je oni srušili i da bi na tom mestu izgradili Većnicu. I tako je nadmudravanje išlo nekoliko meseci i konačno je čovek pristao na to ... kao OK... za određenu sumu novaca, ali pod jednim uslovom - da mu kuću prenesu na drugu stranu reke i to ciglu po ciglu. ;)) ...Austrijanci poštujući dogovor su to na kraju i uradili i onda konačno izgradili Većnicu na ovom mestu na kojem se ona i danas nalazi.




*** Danas je Inat kuća ekskluzivni restoran sa tradicionalnom bosanskom kuhinjom, čiji je enterijer projektovao jedan od najznačajnijih savremenih bh. arhitekata – Amir Vuk Zec. *** 

"Legenda kaže kako je jedan od najpoznatijih sarajevskih tersova bio Sarajlija po imenu Benderija (po zvaničnim podacima Avdaga Benderlić), čijem tersluku danas imamo zahvaliti za jedan od najzanimljivijih simbola Sarajeva – za čuvenu Inat kuću, smještenu prekoputa zgrade sarajevske Vijećnice. Priča o Inat kući i Sarajliji Benderiji započinje u vrijeme kada je austrougarska vlast u Sarajevu krenula u izgradnju gradske Vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu (1892 - 1894). A, kako bi se pripremila parcela za izgradnju bilo je neophodno srušiti dva hana i Benderijinu kuću. Sve je bilo spremno za izgradnju veleljepne Vijećnice, ali se pojavio veliki problem. Benderija ni pod kojim uslovima nije htio dati dozvolu da se njegova kuća sruši. Nikakve molbe ni obećanja nisu pomagala. Benderija je poručio: ”Car je u Beču velik i moćan, od mene mu svaka čast i poštovanje, ali on nema para koje bi platile moj rahatluk.” Kako molbe nisu urodile plodom, vlast je promijenila način ubjeđivanja, pa je Benderija završio u zatvoru. Popustio je pod policijskim degenekom i pristao ustupiti svoje zemljište, ali pod uslovom da se njegova kuća ”ciglu po ciglu prenese na drugu obalu Miljacke”, gdje i danas prkosi monumentalnom zdanju Vijećnice. Po drugoj, manje dramatičnoj verziji priče, Benderija je odmah prihvatio da se na mjestu njegove kuće sagradi Vijećnica, rekavši: ”Begenišem, ali prenesite mi kuću na drugu stranu da ja gledam svoju Miljacku.” Bilo kako bilo, zbog njegovog inata kuća dobi ime Inat kuća." ... a ters je ”čovjek koji je uvijek upravu, al' drugi to ne razumiju”.



* Vjećnica

Većnica je veoma čudna zgrada po svom izgledu. jer ima arhitektonski stil koji je veoma neobičan. To je pseudo-mavarski stil, zato što ima dosta arapskih elemenata u sebi. Aleksandar Wittek je bio arhitekta koji je započeo izgradnju Većnice, negde malo pred kraj gradnje on se ubio. Predpostavlja se da je čovek bio malo psihički bolestan, čim je tako okončao svoj život, ali je to doprinelo izgledu Većnice iznutra. Unutrašnjost Većnice izgleda poput lavirinta. Ima puno identičnih vrata i veliki hol koji se tu nalazi.






*** A razlog da ponovo dođemo u Sarajevo je činjenica da je 9. maja 2o14. godine ponovo  otvorena /jer je bila veoma razorena u prethodnom ratu/. Toga dana je i Dan Evrope i tada ćemo moći videti i kako ona izgleda unutra i ona je takođe poznata kao Narodna ili Univerzitetka biblioteka. Naime, ona je bila Većnica na početku, a nakon II svetskog rata je bila transformisana u Univerzitetsku biblioteku i kao takva je dočekala 1992. godinu i ponovo će biti biblioteka sada kada je otvore. 

*** "Po uzoru na džamiju Sultana Hasana u Kairu Vijećnicu je 1892. i 1893. godine projektovao austro-ugarski arhitekt Alexander Wittek. Izgradnju Vijećnice dovršio je njegov kolega Ćiril Iveković."



* Šetnja dalje ...

Izlazimo na Baščaršiju - to je i pešačka zona i biće i lakše za šetnju.




Baščaršija i šta to tačno znači - na ovoj tabli:




Baščaršija je naziv za deo grada koji je bio glavni trgovački centar - dakle, ekonomski deo grada. Baščaršija je reč koja potiče od 2 turske reči: baš je nešto što je prvo, nešto što je glavno, nešto što je najveće i čarši vam je ekonomski deo grada. Tako da se pod Baščaršijom ne podrazumeva samo trg na koji ćemo vrlo brzo izaći gde se nalazi onaj Sebilj tj. fontana, nego čitav ovaj deo grada koji osim tog trga gde su oni nekadašnji trgovci nosili svoju robu i prodavali je, bilo da su došli sa strane ili da su bili ovde iz Bosne ili Sarajeva, nego takođe Baščaršija se sastoji iz niza ovih malih ulica koje i dan-danas nose naziv po različitim zanatima koji su se nekada ovde proizvodili i dešavali.




Prošli smo kroz ulicu koja se zove Bravadžiluk, jer su tu nekada bravadžije pravile brave, katance i sve te stvari koje su bile bitne u tom trenutku, ali u Bravadžiluku danas više nema bravadžija. 

*** Sada je ona poznatija kao ulica hrane. Tako na primer, ukoliko želite probati ćevape i pitu definitivno nećete pogrešiti ako dođete ili bilo gde to probate u toj ulici, u bilo kom restoranu ili lokalu.




Sarajevo je i prestonica pite ;)) ... kada jedan Sarajlija dođe u Beograd i pročita *** sarajevski burek sa sirom *** mmm ??? ... 
Sarajevski burek sa sirom ne postoji, jer za sarajlije je burek isto što i pita sa mesom, pita sa sirom se zove sirnica. Tako je i nastala ona izreka: "Sve su pite pitice, a burek je pitac" ;))) jer je to nešto kao kultno ovde u Sarajevu,




* Ćevapi

Sarajevo je takođe i prestonica ćevapa. Iako će neki reći da je to Travnik, Mostar, doduše i Leskovac. Dobri su i ćevapi ovde bilo gde, naravno sa somunom i lukom, a može i kajmakom i ovakva jedna porcija od 5 ćevapa je recimo 3 KM ili 1,5 EUR. U Sarajevu se obično uz ćevape pije jogurt, što je malo možda čudno, tako da se pivo može naći samo u nekim od ovih ćevabdžinica,




Treća stvar koja je veoma bitna za Sarajevo jeste da se tu može popiti dobra bosanska kahfa. To je zapravo turska kafa. Ovo je Kazandžiluk, jedna od retkih ulica na Baščaršiji koja je zadržala svoje zanate i svoj izgled iz XVI veka, jer ovde kazandžije još uvek kuju praveći različite proizvode od bakra,



a pri tom najvažnije mesto ima džezva za pravljenje kafe, s tim što se zove bosanska iz prostog razloga što Vam bosaci nikad ali nikad neće zakuvati kafu sa šećerom. Dakle, u džezvu nikada ne stavljaju šećer. Isključivo i samo kafa, šećer dolazi sa strane bilo da su kocke, bilo da je rahat-lokum i najčuveniji butik "Badem". U zadnje vreme je napravljen i ratluk od smokava. 

*** Kult kafe je u Sarajevu jako bitan, tako ako i devojku hoćete pozvati na izlazak, postavljate joj magično pitanje: Hoćeš li na kafu sa mnom? ;))




je smeštena u srcu Baščaršije kod Sebilja, inače poznatog kulturnog obeležja Sarajeva. Topla dobordošlica i jedinstveni izvorni okus jela očekuju vas u toj ćevabdžinici.




je objekat koji se nalazi u srcu Baščaršije. Otvorena je 1984. godine kada su se održavale Olimpijske igre u Sarajevu.



Ovo je Baščaršijski trg, tako ako pretražujete fotografije grada Sarajeva biće vam ili od sarajevske Vijećnice ili Sebilja. Jedna kopija Sebilja postoji i u Beogradu. Sarajevo je poklonilo Beogradu repliku sarajevskog Sebilja - fontane. Sebilj je reč arapskog jezika i označava mesto vode, odnosno mesto gde se nalazi voda. Mi se sada nalazimo na trgu koji je trgovcima služio da prodaju svih onih stvari koje bi donosili u Sarajevo. U XVI veku došlo je do transformacije Sarajeva u jedan od najvećih osmanskih gradova na Balkanu i na taj način vrlo bitno za trgovinu. Što znači da u XVI i XVII veku ovde dolazi puno trgovaca iz Instambula, iz Burse, iz Dubrovnika i iz drugih gradova i onda oni dolaze ovde sa karavanima svojih životinja, konja, mazgi, magaraca, i obično ostaju 2, 3 dana u Sarajevu i prodaju svoju robu ovde koju imaju npr. svila, nakit, začin i sve ono što su doneli, upravo na ovome trgu, odnosno na samoj Baščaršiji, a tada se smatralo bogougodno delo da napojite nekoga ko je došao sa strane, dakle, da on ne ostane žedan, i upravo zato je u samome centru i izgrađena ova fontana. Oblik koji sada vidimo nije originalan, u XVII veku kada je nastao prvi Sebilj on je imao oblik jedne male bele kuće u koju vi uđete i možete kupiti vodu, pa čak je tu bilo i jedno korito za životinje. Kako je on vremenom bivao uništen, što ratovima, zemljotresima, požarima, nastala je potreba da se izgradi ovaj novi. Ovaj Sebilj je izgrađen krajem XIX veka i nekoliko puta je restauriran. Međutim, ono što je bilo zanimljivo u to osmansko vreme jeste takođe činjenica da se smatralo da ukoliko imate dovoljno novaca i date novac za izgradnju ili jedne fontane ili jedne škole ili jedne džamije da "idete u raj direktno" ;)) Od te tri stvari fontane su najeftinija varijanta, tako da u Sarajevu ima puno fontana, tih česmi koje su i dan danas ostale, ali je ovo definitivno najpoznatija. 

*** Prostor oko Sebilja je i omiljeno mesto sarajevskih golubova. Hrane ih i Sarajlije i turisti, pregrštima žita što se može kupiti tu, na samom baščaršijskom trgu.




* Rustem-pašin bezistan - Brusa bezistan - sada Muzej Sarajeva
Druga bitna stvar je za one koji vole Sulejmana Veličanstvenog, jer sve što je nastalo nastalo je u tom vremenu, jeste upravo ova građevina na slici, odnosno Rustem-pašin bezistan - Brusa bezistan - sada Muzej Sarajeva. Rustem-paša je bio veliki vezir Sulejmana Veličanstvenog, i on je s obzirom da je vrlo verovatno poreklom sa Butmira, /Rustem-pašin most nalazi se kada se ide prema Vrelu Bosne/, on je izgradio i bezistan, odnosno turski bazar, odnosno šoping-centar ;)) u to vreme, na ovome mestu u Baščaršiji, i on je poznat kao Brusa bezistan po turskom gradu Bursi, jer je Bursa bila poznata po proizvodnji svile. Ta svila je dovožena u XVI i XVII veku, standard raste, svila je nešto što se mora imati i onda se ta svila prodavala upravo u tom Brusa bezistanu. To danas više nije bezistan, nego muzej Sarajeva, u kojem se nalazi jedna ogromna maketa grada kako je grad izgledao u osmansko vreme, a preko puta ulaza se nalazi taj čuveni butik "Badem" za one koji žele kupiti dobar ratluk. A ukoliko biste nastavili tom uličicom, tu Vam se takođe nalazi i "Željo". Sve su Vam ćevabdžinice skoncentrisane nekako u ovoj glavnoj ulici kroz koju smo prošli, ali eto "Željo" je takođe postao poznat i on se nalazi ovde.




E tačno preko puta bezistana sa prethodne slike nalazi se i čuveni butik "BADEM" u Sarajevu. adresa glasi: Abadžiluk br. 12; "Naša slatka i miomirisna priča počinje evo ovdje, u malom dućanu u srce Baščaršije i traje duže od pedeset godina. Lako nas je pronaći, nalazimo se svega pedesetak metara niže Sebilja, u ulici Abadžiluk na broju 12. Pa kada završite svoj obilazak Baščaršije i probate njene nadaleko čuvene delicije: nezaobilazne ćevape ili razne pite i dolme obavezno svratite i do nas. Naši vjerni kupci kao i mnogobrojni posjetioci Sarajeva odreda se slažu da ni jedan obilazak Baščaršije nije kompletan ako se usput ne svrati do BUTIKA BADEM. Naši slatki proizvodi su ono po čemu smo nadaleko poznati! Rahat-lokum, tahan-halva, mevludsko šerbe, bademi u čokoladi... Duga je lista naših slatkih proizvoda koji izmamljuju osmjehe na licima i bude čulo okusa. Pravljeni od uvijek svježih sastojaka na veliko zadovoljstvo naših vjernih mušterija! Ali to nije sve! U BUTIKU BADEM čeka vas bogata ponuda najkvalitetnijih i egzotičnih začina, a tu je široki odabir ljekovitih čajeva Bosne i Hercegovine, kao i vrhunskih čajeva istoka."




Omiljena poslastica u Bosni I Hercegovini bez koje je ritual ispijanja kahve skoro pa nezamisliv. U slatkoj GA-ME-HA tvornici sarajevski rahat lokum proizvodimo duže od pedeset godina po staroj, tradicionalnoj recepturi. Recept se već četvrtu generaciju prenosi s koljena na koljeno i za njega biramo samo provjerene i najkvalitetnije sastojke."





a ovo je tačna adresa butika - lep suvenir za poklon prijateljima i rođacima;


 


Kažu jedna od boljih; adresa glasi: Kundudžiluk 19; 

"U samom srcu Baščaršije, u najprometnijoj ulici, posluju dvije ćevabdžinice ŽELJO 1 I ŽELJO 2, popularne i van granica BiH po najukusnijim i brendiranim proizvodima ćevapima u lepinji. Neprevaziđeni kvalitet, najistančaniji ukus i majstorije kuvara."




* Baščaršija




U blizini Sebilja; radno vreme mu je - ponedeljak - petak od 10,oo do 18,oo sati, subota od 10,oo do 16,oo sati;



Ovo je deo grada koji se definitivno mora videti. Dakle, još uvek smo u osmanskom delu grada i to je ulica Sarači koja će se vrlo brzo transofmisati i jednim korakom ćete ući u Mali Beč - kako još Sarajevo zovu. Mi smo sada ušli u Morića han. Han ili karavan-saraj Vam je zgrada koja je bila svojevsrstan osmanski hotel za sve one trgovce koji bi prodavali na Baščaršijskom trgu sve ono što su doneli u Sarajevo. Oni su se zadržavali nekoliko dana u Sarajevu i trebalo im je mesto gde će prenoćiti i to ne samo oni, nego i njihovi konji kojima su doneli tu robu koju su prodavali. Nekada je u Sarajevu bilo preko 5o ovakvih hanova ili karavan-saraja. Međutim, nažalost ovo je jedini koji je preostao. Videćemo i ruševine jednog drugog koji je preostao. Dakle, bilo ih je na sve strane, jer je Sarajevo u to vreme bilo jedno od najvažnijih trgovačkih gradova osmanskih na Balkanu. Međutim, manje-više svaki od ovih karavan-saraja ili hanova ima isti koncept.




Može se videti ovo veliko unutrašnje dvorište, koje je danas super stvar pogotovo leti, jer je tu uvek poprilično sveže, pa se može uživati bilo u kafi ili u čaju. Čaj i ne toliko, jer bosanci smatraju da ako pijete čaj to pijete kao lek i da ste bolesni. Kafa, kafa je jako bitna. ;))




Međutim, mi se sada nalazimo u delu koji je bio predviđen za konje i smatra se da je u ovom Morića hanu moglo stati oko 7o konja. A gore na I spratu nalazile su se prostorije za trgovce koji bi gore noćili. Smatra se da je u ovom hanu moglo stati preko 3oo trgovaca. Treba se popeti stepenicama i videti kako to sve gore izgleda - ja sam to ostavila za neki naredni put. Ovako spolja han izgleda poprilično mali, dok kada se uđe mnogo je veći i zaista je tu moglo stati oko 3oo ljudi. Postoji i jedna sevdalinka koja peva o braći Morićima, međutim sam Morića han je nastao u XVI veku i delo je Gazi Husrev begovoga vakufa.







Ovaj vakuf je jako bitna stvar, dakle, Husrev beg je bio upravitelj bosanskog sandžaka u XVI veku i to nekoliko puta i on se realno smatra ocem grada Sarajeva, iz prostog razloga što je imao kod sebe mnogo novaca i veliki deo svog bogatstva je uložio u vakuf. A vakuf je zapravo zadužbina ili fondacija koju je onda grad mogao koristiti da izgradi sve ono što je gradu bilo potrebno. I zahvaljujući novcu iz njegovog vakufa koji i dan danas postoji, došlo je do transformacije jednog malog grada koji je bio na početku u jedan od najvećih gradova na Balkanu. Međutim, u XIX veku Vam je ovde bilo sedište braće Morića koji su bili malo na ivici zakona, na kraju su i završili sa gajtanom oko vrata, pa o tome i peva ta sevdalinka. Takođe bitna stvar jeste ta da Gazi Husrev beg nije dao samo novac za izgradnju ovoga hana, nego i za njegov rad, na način da se iz tog vakufa finansiralo samo delovanje ovoga hana, tako da trgovci koji su dolazili ovde mogli su ostajati 3 dana u ovom hanu besplatno. Dakle, 3 dana nisu ništa morali plaćati, ni za svoje spavanje, ni za svoju hranu, ni za konje i možda odatle upravo i potiče ona izreka "svakog gosta 3 dana dosta". Na taj način Gazi Husrev beg je zapravo hteo pomoći trgovinu samoga grada. Tako je sve više i više trgovaca ovde dolazilo i trgovina se sve više razvijala.




Medresa (arapski: madrasa مدرسة) znači doslovno "mesto podučavanja" škola. Ovo na slici je ulaz u Medresu.



ili samo Begova džamija; Sarajevo je poznato kao Evropski Jerusalim zato što na veoma malom mestu možete naći džamiju, jednu crkvu, drugu crkvu i sinagogu. To je glavna sarajevska džamija - Begova džamija. Inače, Gazi = znači heroj i to je počasna titula ljudima koji su se pokazali u vojnim pohodima. on je bio jedan od vojskovođa Sulejmana Veličanstvenog i dokazao se prilikom opsade Beograda i zbog toga je dobio titulu Gazi. međutim, on je ovde 1531. godine dao novac za izgradnju ove džamije koja danas i nije najveća, ali ona je najpoznatija i najvažnija i ona odaje stil prave bosanske džamije. Džamija ima jedan minaret /to je toranj koji se nalazi obično sa desne strane džamije/, i koji zapravo ima istu funkciju, kao i crkveni toranj s tom razlikom da poziva na molitvu, ali ovde nema zvona, nego se koristi ljudski glas. postoji jedan balkončić gore koji vidite na minaretu, koji služi da bi Mujezin, a to je obično neko mlađih studenata koji je obrazovan i ima lep glas, izađe na balkon i 5 puta dnevno ponavlja određene fraze iz Kurana, pri čemu poziva na molitvu. muslimani koji su pobožni se mole 5 x dnevno - to je bitno.


Postoji određeni kalendar i raspored kada se to dešava, svaki dan je to malo drugačije. Ova džamija i jeste zanimljiva što mujezin to zaista radi na tradicionalan način. on se zaista penje gore i poziva na molitvu, dok druge džamije to drugačije rade - mikrofon i zvučnici na minaretima. Dakle, poziva se na molitvu 5 x dnevno i ta se molitva može obavljati kod kuće, ne mora se doći u džamiju, ali se smatra da je bolje ukoliko se dođe u džamiju, jel u tom slučaju to radi cela zajednica. Pri tome, dolazi se u džamiju, i ono što je bitno jeste da se pre toga morate oprati ili uzeti abdest - kako se to inače zove.



Dakle, pre nego što se uđe u džamiju i započne molitva, postoje određena obredna pranja, i upravo tome služe kupatila u dvorištima džamija, kao što je ovo na slici koje se nalazi u dvorištu ove džamije.





U svakoj džamiji postoji deo koji je određen za muškarce i deo koji je predviđen za žene, a žene koje ulaze u džamiju se inače moraju pokriti i to je obavezno. Dakle, moraju pokriti kosu, moraju se pokriti skroz do šaka i do nožnih članaka. Muškarci se takođe moraju pokriti ali nešto malo manje. Za muškarce je bitno da moraju pokriti centralni deo tela - iznad pupka, do ispod kolena. Muškarci mogu doći u malo dužim bermudama. Svaka džamija ima i centralno mesto koje se naziva Mihrab - to je ovo na slici i ovo je spoljni Mihrab. U džamiji postoji frontalni Mihrab koji služi za Imama-predvodnika, i on se moli a svi drugi zapravo njega prate. A upravo taj deo džamije pokazuje orijentaciju svake džamije. Muslimani koji se mole moraju biti okrenuti prema Meki. spoljni Mihrab na jednoj džamiji pokazuje upravo tu orijentaciju prema Meki. Sve molitve su na arapskom, to je još uvek obavezno,


* Radno vreme džamije
Vreme kada je džamija otvorena za turističke posete je na ovoj slici. U džamijama se obično morate izuvati ali u ovoj ne, ovde se u to vreme postavljaju neke određene plastične folije, tako da možete ući. Žene koje obilaze džamiju ipak nešto moraju staviti na glavu.




Na ovoj slici prikazana je unutrašnjost džamije - razglednica. Nisam je obilazila i to sam ostavila za neki naredni put.



Ono što je još zanimljivo jeste da se iza ove džamije može videti deo groblja ili tzv. džamijskog harema, jer muslimanska groblja su Vam uvek blizu kuća i blizu džamija. Naravno, morali biste bili značajni da biste bili sahranjeni na ovom groblju.




A najvažniji deo nalazi se u ovom većem turbetu na slici/. To je jedan mauzolej, odnosno turbe je turska reč za mauzolej, i unutra se nalazi upravo gdin Husrev Beg. Dakle, najbitnija osoba ovoga grada i njegov grob se nalazi upravo u unutrašnjosti ovoga turbeta. Onaj malo manji levo od njega nije njegove supruge, Supruga mu je ipak bila osmanska princeza, tako da je ona sahranjena u Istanbulu, nego njegovog naslednika i prijatelja za života, pošto nažalost nisu imali dece, tako da je vođenje ovog vakufa nasledio upravo njegov prijatelj. I to levo, manje turbe je mauzolej upravo tog njegovog prijatelja koji ga je nasledio - Murat beg. 

*** "Graditeljska cjelina – Gazi Husrev-begova (Begova) džamija u Sarajevu, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik). Nacionalni spomenik se sastoji od: džamije, Gazi Husrev-begovog i Murat-begovog turbeta, dvorišta sa grobljem, abdesthanom sa vrućim česmama, šadrvana, muvekkithane i mjesta starog mekteba."





*** Gazi Husrev-beg (1480—1541) je bio upravnik Bosanskog sandžaka u Osmanskom carstvu u prvoj polovini XVI veka. Bio je vojni strateg i smatra se najznačajnijim namesnikom osmanske Bosne. Gazija ili gazi (tj. pobednik) je (počasna) titula dodeljivana istaknutim vojnim vođama u islamskim zemljama i društvima. Husrev-begu je dodeljena titula gazi 1521. godine zbog njegovih zasluga u osvajanju Beograda. Osim vojnih uspeha, Gazi Husrev-beg je imao ogroman uticaj na razvoj čitavog Bosanskog sandžaka, naročito grada Sarajeva. Obnovio je Carevu džamiju i izgradio čuvenu Gazi Husrev-begovu džamiju, biblioteku, medresu, sahat-kulu, bolnicu i mnoge druge poznate zgrade. Gazi Husrev-beg je izgubio život u bici u Crnoj Gori 1541. godine. Njegovo telo je preneto u Sarajevo i sahranjeno u haremu njegove džamije.



* Sahat-kula
Ono što je veoma neobično za sve bogomolje u Sarajevu jeste upravo ono što se ne može često naći, a to je da ova džamija ima još jednu kulu i to Vam je upravo sarajevska Sahat-kula, koja takođe pripada kompleksu džamije. A zbog čega je zapravo ona neobična, jeste to da je satni mehanizam kupljen u Londonu i to u istoj kompaniji gde je proizveden i satni mehanizam za Big-ben. Međutim, sat radi besprekorno tačno i to je jedini sat u svetu koji pokazuje vreme a la turca (lunarni sat) ili takozvano tursko vreme. To tursko vreme zapravo označava ono što Vam je za Muslimane najbitnije, a to Vam je početak noći, jer se vreme tih molitvi organizuje u odnosu na momenat zalaska sunca. Tako da Vam ovaj sat zapravo služi da Vam pokaže kada će sunce danas zaći u Sarajevu, a to će se desiti kada kazaljke sata ponovo dođu na 12 sati po onome satu. Sat je iz XIX veka i nije automatski. Bata Živojinović je inače pucao odozgo i ono što je veoma zanimljivo jeste upravo to da Kinezi prave rimejk filma "Valter brani Sarajevo".





u blizini Gazi Husrev begove džamije. 1oo gr ove kafe je 1,6 KM i kažu da je prelepa. Eto ideje za simboličan poklon.


Ovde u blizini se nalazi i Gazi Husrev begov bezistan takođe. Dakle, opet jedan turski šoping-centar ;)) koji za razliku od onog prvog Brusa bezistana Rustem-pašinog koji je pretvoren u Muzej Sarajeva, još uvek radi kao bezistan i tu se mogu kupiti mnoge različite stvari.




Tašli han je sagrađen u isto vreme kad i Bezistan, oko 1540. godine, kao vakuf Gazi Husrev-bega. U požaru 1879. godine pretrpeo je velika oštećenja, a poslednje zidine Tašli hana nestale su 1912. godine. Danas su jedini materijalni ostaci ovoga objekta veoma oštećeni delovi kamenog zida koji se naslanjaju na Bezistan. U ostacima istočnog zida nalaze se niše koje su predstavljale prostore za peći i dimnjake. Arheološkim istraživanjima 1998. godine delimično su otkriveni ostaci temelja koji upućuju na raspored i veličinu ovoga prostora.




Gazi Husrev-begov bezistan je kao vakufski objekat sagrađen oko 154o. godine. Proteže se duž Gazi Husrev-begove ulice u dužini od 1o9 m gde se licem ove zgrade niže dućan za dućanom.





Hotel "Evropa" je prvi moderni hotel sagrađen u Sarajevu. Sagradio ga je 1882. godine Gligorije Jeftanović “zenđil Sarajlija” kako ga tim povodom naziva zvanični list. Njegovim imenom prozvana je i ulica u kojoj je sagrađen hotel. Hotel je projektovao Karlo Paržik, a svečano je otvoren 12. decembra 1882. godine. Privatizovan je 2oo6. godine od strane firme ASTREA iz Sarajeva koja je vlasnik obližnjeg hotela Astra. Obnova hotela je počela 2oo7. godine. Boju fasade su izabrali građani Sarajeva glasanjem koje je bilo omogućeno na pultu ispred hotela. Hotel je nakon obnove otvoren 12. decembra 2oo8. godine u 14 sati na svoj 126. rođendan. 

*** Hotel Evropa na čijoj recepciji možete naći predivne i veoma korisne mape grada Sarajeva. Ovaj hotel se nalazi takoreći na obali reke Miljacke, blizu muzeja grada Sarajeva. Nedavno je i rekonstruisan. Znači, mape možete naći na 3 mesta u gradu.




* Gazi Husrev begov bezistan





U ovoj katedrali mora biti tišina, mir, ... !!! nema fotografisanja ... sa blicom nikako, bez blica se možda i možete skriveno nekako snaći. Ova katedrala je posvećena Presvetom Srcu Isusovom, i izgrađena je u vremenu od 1884. do 1889. godine. Ona je izgrađena u kombinaciji 2 stila- neogotika i neoromanika, to su zapravo srednjevekovni stilovi, i spolja ova katedrala izgleda mnogo veća, nego što je zapravo unutra.




Međutim, ono što je najzanimljivije na njoj jesu njeni vitraži i ova rozeta koju možete upravo i videti na ovoj slici. Veoma je korisno ući u nju, čisto da bi se videli detalji vitraža koji su inače urađeni u Beču i Insbruku, A sa druge strane dekoracija unutrašnjosti katedrale je potpuno neobična, jer takođe ima elemente pseudo-mavarskog stila u sebi. Tri oltara se mogu videti ovde u sarajevskoj katedrali. Tačnije, ima ih 5 ali su 3 ta na pročelju najuočljivija. Tu se nalazi i oltar Svetog Ćirila i Metoda ... u unutrašnjosti ove katedrale nalazi se takođe i grob I bosanskog nadbiskupa katoličkog koji je ustoličen otprilike u vreme gradnje ove katedrale i koji se zvao Josip Štadler.




Ovo je jedina građevina u Sarajevu u kojoj nije dozvoljeno fotografisanje, a mi nastavljamo našu šetnju dalje i idemo da vidimo kako izgleda Saborna crkva u Sarajevu.




Projekat *** Sarajevo meeting od cultures *** = Sarajevo - susret kultura; "Sam projekat je zamišljen da predstavlja i promoviše novu turističku atrakciju - lokaciju koja bi na jednom mjestu objedinila historijski i kulturni opis Sarajeva i koji bi ujedno predstavljao i polaznu turističku tačku u gradu Sarajevu, te svojim simbolom/pečatom označilo prostor različitih kultura. LOKACIJA, koja na najbolji način oslikava susret kultura (MEETING OF CULTURES), nalazi se u neposrednoj blizini Gazi Husrev-begovog bezistana, odnosno Velike avlije. Geografski gledano (prema stranama svijeta) sa istoka - osmanlijskog trgovačkog grada i zapada - moderne zapadnjačke kulture. Ovo mjesto označeno pečatom ,,Sarajevo meeting of Cultures" predstavlja jedinstvenu tačku i turističku atrakciju sa koje posjetilac jasno može vidjeti susret različitih kultura."




u Sarajevu jedan je od najvećih srpskih pravoslavnih hramova na Balkanskom poluostrvu. Nalazi se u samom centru Sarajeva. Izgrađena je u kombinaiji različitih stilova. Ovo je neovizantijski stil sa neobarokom. - razglednica


Međutim, ono što je najvažnije za ovu crkvu jeste upravo to što se na zidovima umesto fresaka nalaze vitraži. Jedan od njih je i ovaj na slici. Ovo je jedina pravoslavna crkva u BiH koja ima vitraže, a nema freske. Po tome je i neobična i zato u njoj ima toliko svetla, al Vam ovi vitraži između ostalog govore i o istorijatu same crkve. Ona je izgrađena poslednjih dana osmanske vladavine ovde, dakle od 1869. do 1874. godine. Godine 1878. stižu austrijanci ovde i građena je delimično novcem iz osmanske organizacije, međutim veliki deo je takođe došao i od srpskih pravoslavnih porodica grada Sarajeva, tako da upravo ta imena i možete videti na nekima od vitraža ovde.




Međutim, ono što je najzanimljivije jeste ikonostas ove crkve, na kome se nalaze ruske ikone. Nisu srpska ikonografska škola, nego ruska, iz prostog razloga što je ikonostas bio poklon Romanovih, dakle ruske carske porodice i upravo je po tome ovaj ikonostas izuzetno zanimljiv. on je nedavno restauriran i kao što možete videti crkva se cela potpuno završava i upravo se nalazi u svom punom sjaju.



Na kraju naše šetnje evo nas i na mestu gde se i desio taj atentat na Vidovdan 1914. godine, po čemu je Sarajevo i ostalo zabeleženo u istorijskim mapama. Tako da svi kada dođu u Sarajevo prvo pitaju ... a gde se to mesto nalazi. Za one koji su nekada možda bili u Sarajevu verovatno se sećaju da su ovde ispred bile stope Gavrila Principa, kao spomenik posvećen njemu.




Evo je i tabla na mestu atentata:



Te stope se sada nalaze u unutrašnjosti muzeja. Evo ih i na slici dakle, nalaze se odmah sa leve strane čim uđete u muzej.



* Muzej Sarajeva




Turistička organizacija grada Sarajeva nalazi se dijagonalno u odnosu na Muzej Sarajeva i tu možete pokupiti vrlo lepe i korisne mape i ostale brošure korisne za obilazak grada.






Fakultativni izlet


Fakultativno se išlo i do Vrela Bosne i ovaj izlet trajao je 1,5 sat, a cena je 5 EUR. U 10,3o h polazi se od zgrade Većnice na izlet i do tamo treba oko 2o minuta.



Ovako to tamo izgleda:

 


* * * 

Nakon sat i po vremena provedenih na ovom fakultativnom izletu, ponovo se vraćamo u grad i to je naše slobodno vreme u gradu - do polaska za Beograd. Polazak za Beograd je bio zakazan za 18,3o h.






S u v e n i r i 
Mnoštvo lepih suvenira nalazi se na Baščaršiji. U nastavku ću postaviti samo neke koji su meni bili baš dragi.

 


A moj favorit bile su upravo ove kašičice ;)) umesto čuvenih magnetića.




magnetići ;))




Tito je u Sarajevu još uvek jako popularan. Postoji kafić koji se zove "Tito" na Baščaršiji se može kupovati masa suvenira na kojima je Tito naslikan, a svakog 25. maja u Sarajevu se slavi Titov rođendan. To bude velika fešta, pogotovu mlađa raja stavi one pionirske kape, iako možda nikada nisu bili pioniri. Polaže se cveće ispred "Maršalke" i glavna sarajevska ulica se još uvek zove po 
Josipu Brozu Titu. To je još uvek ostalo karakteristično u Sarajevu.



magnetići sa likom Vučka sa ZOI:



*** Nadam se da će Vam ova tura pomoći prilikom Vašeg obilaska Sarajeva. ;))




**********************

I za one koji žele da znaju nešto više:


Evo zanimljivog teksta:

ZLA KOB SARAJEVSKE VIJEĆNICE 



1o.o5.2o15. godine

SVE O VIJEĆNICI NOVOOBNOVLJENOJ:

L I N K


4 коментара:

  1. Prelep grad, bar deluje na slikama. Nisam nikada bila, ali planiram da ga posetim uskoro. Hvala na savetima. :)

    ОдговориИзбриши
  2. Jeste prelep.Obavezno idi i meni je želja da ga obiđem ponovo.
    Javi se po povratku da čujemo i tvoje utiske - hvala ti na javljanju.

    ОдговориИзбриши
  3. Hvala na trudu, pravi vodic, ima sve sto mi treba :)

    ОдговориИзбриши
  4. Odličan vodič, ja uskoro putujem i jedva čekam obići sve te istorijske znamenitosti,prelep grad

    ОдговориИзбриши

Kao na dlanu