„Trst je netipičan za Italiju“ i „više nalikuje Beču nego Rimu ili Veroni“.
U ovom i narednim delovima vodiča kroz Trst, pokušaću da vam opišem kako izgleda jednodnevni izlet koji je glasio:
TRST i šoping u TC "Palmanova".
Polazak je bio petkom u 21,oo h sa parkinga kod SC, a sastanak putnika u 20,45 h. Noćna vožnja kroz Hrvatsku i Sloveniju do Italije.
22,35 h --- granični prelaz Batrovci,
ulaz HRV - granični prelaz Bajakovo,
u HRV pauza I --- 2o minuta - od 00,oo do 00,2o h
I pauza - INA pumpa, BP Rastovica
3,37 h ulaz u SLO --- granični prelaz Bregana - Obrežje,
4,44 h --- ulaz u SLO
II pauza Obrežje - od 4,1o do 4,30 h i traje 2o minuta,
Druga pauza ... Marche restauracija, Obrežje
u 7,3o h u Trstu smo izašli iz busa kod autobuske i železničke stanice i krenuli u pešački razgled grada sa vodičem.
U subotu ujutru se dolazi u Trst. Fakultativno, uz vodiča naše agencije, se obilazi grad i cena tog fakultativnog izleta je 5 € i plaća se vodiču u autobusu.
Razgledanje sa vodičem bilo je od 7,3o do 9,oo h i vodič na našem današnjem izletu bila je gđica Daniela Milanović.
Nakon obilaska grada sa vodičem i slobodnog vremena provedenog u Trstu, ide se za TC "Palmanova". Od 12,43 do 13,38 h putovali smo do TC-a.
Iz TC se ide nazad za Beograd - polazak je bio zakazan za 18,oo sati i stiže u nedelju u ranim jutarnjim časovima.
Stigli smo na parking SC-a u 4,3o h.
***
ŽELEZNIČKA I AUTOBUSKA STANICA
Stazione di Trieste Centrale
Ova 2 zdanja pored kojih smo prošli su glavna železnička i
autobuska stanica i potiču iz sredine 19. veka.
Evo je i tačna lokacija na mapi gde se parkiraju autobusi u odnosu na gore pomenute stanice
Ovo je tačno mesto gde smo izašli iz busa i gde je bus ostao parkiran
do našeg polaska za TC "Palmanova"
Izlazimo iz autobusa, i odmah sa naše leve strane ugledaćemo ovo zdanje, karakteristično po svojoj roze boji fasade:
LA SALA DE BANFIELD - TRIPCOVICH
Zašto je ona bitna?
Zašto je ona bitna?
Trenutno je u sastavu Opere
i pozorišta čuvenog Teatro lirico Verdi, koga ćemo videti isto na trećem trgu,
ali ono što je zanimljivo je da su Tripkovići poreklom iz Dalmacije i da su tada
kada su se doselili ovde, znači sredinom 19. veka, bili drugi po trgovačkoj
floti, posle Habsburškog lojda i oni su dali donacije da se izgradi tada ova sala.
To je ustvari bila stanica
za kočije, kasnije kada je prepravljena u 2o. veku dodata je teatru Đuzepe
Verdi i sada se u njoj održavaju manje pozorišne predstave ili neki koncerti
ili priredbe.
Dobila je ime po maestru baronu Raffaellu de
Banfield-Tripcovich-u - kompozitoru, muzičaru i umetničkom direktoru Teatro Verdi-ja preko 26 godina, koji je svojim
ličnim novčanim sredstvima finansirao
renoviranje.
klik na --- Raffaello de Banfield

klik na --- Raffaello de Banfield
Raphael
Douglas Baron von Banfield Tripcovich (1922-2oo8)
*** PIAZZA DELLA LIBERTA = TRG SLOBODE
/piazza = trg/
/piazza = trg/
U glavnom parku ovde na
Piazza della Liberta nalazi se spomenik carici Elizabeti austrijskoj zvanoj
Sisi i sa ovog mesta se baš ne može dobro videti ali posle kada budemo šetali
sami to možemo i pogledati. Spomenik je postavljen 1912. godine.
Franz Seifert, Spomenik carici Elizabeti na Piazza della Liberta, 1912. godina
"Bronzana Sisi"
Detalji sa spomenika - mermer iz Carare
Carica je bila izuzetno
omiljena, za razliku od Franca Jozefa, u Habsburškoj monarhiji, jer je bila
pristupačnija za narod, ona je dosta putovala i baš je bila sa narodom, nije
bila toliko uštogljena i nije je baš toliko zanimao taj protokol - prosto je bežala
od svih tih kraljevskih obaveza i protokola i nažalost nesrećno je završila
1898. godine - ubili su je na jezeru u Švajcarskoj.
Spomenik je bio uklonjen 1921. godine iz političkih
razloga u skladište dvorca Miramare, a ponovo je vraćen na staro mesto 1997. godine, kada je ovaj trg i renoviran.
PORTO VECCHIO = STARA LUKA
Sa mesta gde smo prvo stali pruža se dobar pogled na jedan od glavnih trgova čuvenu Piazzu Ponte Rosso i Canal
Grande (imate nekih par minuta za dobre kadrove da napravite).
Prošli smo pored nekadašnjih
skladišta Stare luke koja je jedno ogromno zdanje, prostire se na približno 600 000 m2 - to se najbolje vidi kada budemo
krenuli autobusom odavde ka Palmanovi, koliko je to dugačko - oko 3o objekata je
zauzimala i imala je tada svoju hidrocentralu, što je bio prvi slučaj u Italiji
da sama luka ima i svoju hidrocentralu.
Ona je sagrađena do kraja 1883. godine po projektu
francuskog inženjera Paulina Talabota, a naravno pod patronatom prvenstveno carice
Marije Terezije i kasnije njenog sina Jozefa II.
Ona je prva počela da
uređuje Trst kao urbani grad, van nekadašnjih zidina koje su okruživale grad
brda San Giusto do srednjeg veka, tako da je ona ustvari inicijator ovog dela grada koji se naziva Borgo Teresiano, odnosno Terezijin distrikt. Dala mu je
ime sama po sebi, dovela je austrijske inženjere od 1756. godine i oni su
bukvalno počeli da urbanizuju Trst po tom Bečkom, odnosno tipičnom Habsburškom
planu da glavne ulice moraju biti široke i da se moraju presecati pod pravim
uglovima, i da zgrade ne smeju imati više od 3 sprata, što se poštuje svuda duž
habsburškog carstva gde god ste bili, a čuli i imali priliku da vidite da su
oni upleli svoje prste - to je još uvek tako, kao što je situacija sa Bečom,
eto ostala je i ovde sa Trstom.
Tada je u tom periodu ovaj
deo Stare luke, zato što je posle II svetskog rata
stara luka dosta oštećena tokom bombardovanja, i onda naravno tek kasnije kada
je 196o. godine potvrđen status slobodne luke od države Italije, i kasnije od
EU, oni su odlučili da grade novu luku jel tada nije bilo isplativo ovo
postrojenje renovirati. Sada su shvatili da im je to na neki način ipak
kulturna zaostavština i prave veliki projekat revitalizacije svih tih zdanja,
koja će da obnove za nekih recimo 1o-ak godina, i u planu je da tu budu veliki
kongresni centri, vezovi za marine i sve ostalo, a Nova luka se nalazi sa druge
strane i ne vidimo je sada dole dobro od ovog kruzera, ima 5 terminala: 1 je
putnički, 2 trgovačka, 1 drvni (za drvnu građu) i 1 za naftu i rekli smo da je
najveća po tom skladišnom prostoru u Italiji.
Kruzer u Novoj luci
Pošto ima status slobodne zone, znači da bukvalno važe
drugačiji carinski propisi od propisa u EU, tako da ima za sve olakšice. Recimo
da roba koja stigne u tranzitu može da ostane tu 6 meseci, može da se
prepakuje, pretovara, pa nastavlja dalje i imaju olakšice što se tiče tih
plaćanja tih taksi, dažbina u roku od 6 meseci, ili recimo roba koja stigne
kopnom, tretira se da je u tranzitu, itd.
CANAL GRANDE, Ponterosso
Kako je to nekada izgledao ovaj kanal, a kako sada ...
Pogled na Kanal Grande
Je plovni kanal u centru
grada napravljen 1756. godine po projektu Matteo Pirona iz Venecije daljim iskopavanjem
nekadašnjeg jednog kolektora soli, kada su ostali kolektori zatrpani da bi se
omogućio urbani razvoj grada po ukazu carice Marije Terezije. Prokopan je isto
tako na inicijativu inženjera habsburških, što je opet bila ideja da mogu da
uđu manji brodići direktno tu, pošto je nekadašnja Piazza Ponte Rosso čuvena
pijaca, i to je bio glavni trgovački market, terg, po čemu je Trst dobio ime,
tako da su mogli da priđu skroz blizu da istovare svoje namirnice i da utovare.
I on je dobio naziv Ponte Rosso zbog toga što je glavni most tamo, odnosno onaj
treći (to ćemo videti još tamo kada budemo šetali), bio crvene boje prvobitno.
Danas više nije.
Kanal Grande, slika iz 19oo. godine - sa neta
Razglednica kupljena u Trstu
Evo kako je izgledala ta čuvena pijaca Ponte Rosso nekada
- slika sa neta
Prvobitno je kanal bio duži, ali je popunjen delimično
korišćenjem ruševina starog grada 1934. godine da bi se kreirala Piazza San
Antonio ispred crkve San Antonio. Tada je zatrpan i mali torpedni brodić koji
je tu bio ukotvljen, pošto više nije bio u upotrebi, posle I svetskog
rata.
Trst: Nekad je bio naš
Sledeća palata na koju nailazimo, a veoma neobično izgleda i karakteristične je boje, jeste:
Sledeća palata na koju nailazimo, a veoma neobično izgleda i karakteristične je boje, jeste:
PALAZZO AEDES
/palazzo = palata/
/palazzo = palata/
Jedna jedina palata koja
odskače od te varijante od 3 sprata i zbog toga je zovu "crveni
neboder" je sagrađena je između 1926-28. godine, po projektu
arhitekte Arduino Berlama. koji je inspiraciju pronasao među neboderima New
York-a. Ovo je i prvi neboder u Trstu od livenog betona, a zgrada je nazvana
tako, jer odudara od ostalih u okolini po broju spratova i po boji.
Arduino Berlam, Palazzo Aedes, 1926-28. godina
Fasada je rađena od istarskog kamena i cigle, a ukrašena
je majolika pločicama iz Faenze.
Pogled bočno i pogled s preda- majolika pločice
PALAZZO CARCIOTTI
A ova palata desno je
jedna od najreprezentativnijih neoklasičnih palata u Trstu. Građena je prema
projektu Matteo Pertsch-a između 1799-1805. godine za grčkog trgovca Demetrio
Carciotti-a.
Na glavnoj fasadi je 6
jonskih stubova, a iznad njih se nalazi 6 statua koje je radio Antonio Bosa,
učenik Antonia Canove. Skulpture je predložio gospodin Carciotti, a to su s
leva na desno: Portenus (zaštitnik luke kod Rimljana), Tyche (zaštitnica
mornara i trgovaca), Athena (zaštitnica tkača, trgovaca tekstilom), Slava
(donosilac dobrih i loših vesti), Apollo (zaštitnik reda i harmonije),
Abundantia (zaštitnik rizika i rada).
Matteo Pertsch, Palazzo Carciotti, 1799-18o5. godina
Portenus / Tyche / Athena / Slava / Apollo / Abundantia
Palata je duga 100 m, a široka 40 m. Pored 16 soba na spratu, imala je štalu i skladišta u prizemlju. Zgrada je 1831. godine postala sedište Assicurazioni Generali, a početkom XX veka sedište komunalnog preduzeća Acegas.
Sledeća u nizu, odmah do Palazzo Aedes je:
PALAZZO GOPCEVICH
Palata je pripadala
Spiridione Gopcevich-u
(1815-1861), brodovlasniku iz Trsta, srpskog porekla.
Giovanni Berlam, Palazzo Gopcevich, 1847-5o. godina
Grand kanal odmah ispred Palazzo Gopcevich
Na fasadi se nalaze 4 kamene figure srpskih junaka:
knez Lazar, kneginja Milica, Miloš Obilić i Kosovka devojka
Njegovi brodovi su trgovali
na Crnom moru, a bio je prijatelj sa Giuseppe Garibaldijem i predsednik srpske
pravoslavne komune u Trstu od 1847. do 1854. godine.
Njegov sin Spiridon je bio
politički novinar i svetski uvažen astronom u naučnim krugovima poznat pod
imenom Leo Brener, a unuk Marino je bio poznati neurolog i osnivač neurološkog
odeljenja na klinici u Trstu, 1945. godine.
Palata Gopcevich je
sagrađena između 1847-50. godine, po projektu Giovanni Berlama u eklektičnom
stilu od kamena iz Aurisine.
Duždeva palata u Veneciji je poslužila kao inspiracija, a na fasadi se nalaze 4 kamene figure srpskih junaka: kneza Lazar, kneginje Milice, Miloša Obilića i Kosovke devojke.
Duždeva palata u Veneciji je poslužila kao inspiracija, a na fasadi se nalaze 4 kamene figure srpskih junaka: kneza Lazar, kneginje Milice, Miloša Obilića i Kosovke devojke.
SPIRIDON GOPČEVIĆ kao LEO BRENNER
On je bio inače i astronom. Pamtimo ga pod imenom Leo Brenner. Posle u Malom Lošinju je osnovao svoju malu opservatoriju, i tako posmatrao planete.
Jedan od najvećih kratera na Mesecu nosi ime po njemu - Brener.
Ono što se zna o njemu je da je kasnije ipak umro u bedi, mada se tačno ne zna uzrok, ali eto od bogatog naslednika i ktitora, završio je baš u bedi.
klik na --- SRPSKE PALATE U TRSTU
PASSAGGIO JOYCE = PONTE CURTO /KRATKI MOST/
Između 2 mosta je 2o13. godine dodata i pasarela dužine 25 m od čelika sa staklenom ogradom, a drugi naziv za ovu pasarelu je i "Ponte Curto" (kratki most). Nalazi se na nekih 5o metara od glavnog mosta Ponte Rosso.
*** PIAZZA DEL PONTE ROSSO = TRG PONTE ROSO
Idemo do onog mosta po kojem
je Piazza Ponte Roso i dobila ime, odnosno koji je nekada bio crven i
mobilan-pokretan - mogao je da se otvori da bi manji brodići mogli da uplove u
Grand kanal.
Desno se nalazi Piazza Ponte Rosso
Evo ga i na mapi tačno obeležen taj trg - trg Ponte Rosso
Kasnije, posle preuređenja u
2o. veku postao je ovakav, i već pre jedno 2o-ak godina dodat je i onaj drugi
mostić.
SKULPTURA DŽEMSA DŽOJSA
Ono što možemo zapaziti ovde na mostu Ponte Rosso jeste skulptura Džemsa Džojsa u hodu, jer smo spomenuli već da je Džems Džojs
između ostalih boravio, odnosno jedno vreme živeo u ovom gradu, od 19o5. do
1915. i kratko još od 1919. do 192o, tako da je tu napisao neka svoja dela i
predavao je na univerzitetu. Ovde je živeo sa svojom suprugom Norom, u zgradi preko puta.
Nino Spagnoli, Spomenik u bronzi Džemsu Džojsu, 2oo4. godina
Pored njega je ploča u pločniku na kojoj su citirane
njegove reči: "Moja duša je u Trstu".
Spomenik je postavljen 2004. godine, na inicijativu gradskog veća, u znak sećanja na 100-godišnjicu od Joyce-ovog dolaska u Trst.
„...la mia anima e a Trieste...“ tj. moja
je duša u Trstu, napisana je na spomeniku, s podsećanjem da je iz pisma
Nori koje nosi datum 27. oktobra 19o9. godine.
Spomenik je postavljen 2004. godine, na inicijativu gradskog veća, u znak sećanja na 100-godišnjicu od Joyce-ovog dolaska u Trst.
*** PIAZZA PONTE ROSSO
FONTANA NA TRGU "GIOVANNI DI PONTE ROSSO"
Ovde što možemo da vidimo još zanimljivo je fontana koja je
napravljena 1753. godine da bi se označio dovod vode, odnosno sveže vode preko
akvadukta iz predgrađa koji se zvao San Đovani, pa su isto tako nazvali ovu
skulpturu kao San Giovanni.


Fontana na trgu Ponte Rosso, na mestu gde je nekada bila i pijaca
Giovanni Mazzoleni, Giovanni di Ponte Rosso, 1753. godina
Inače celu
fontanu i skulpturu je radio umetnik Giovanni Mazzoleni, koji je uglavnom radio
i sve fontane ovde u centru grada, odnosno sve značajne fontane, kada je sveža
pijaća voda prvi put stigla od nekih 2o km preko akvadukta iz predgrađa San Giovanni u grad.
klik na --- Giovanni Battista Mazzoleni
A vidimo i
šta zauzima centralno mesto na kraju trga Piazza Ponte Rosso, odnosno na kraju
Grand kanala i to je:
CRKVA SANT’ANTONIO TAUMATURGO /čudotvorac/ -
SANT’ANTONIO NUOVO
SANT’ANTONIO NUOVO
To je katolička crkva Svetog Antonija. Ona je građena u
neoklasičnom stilu, tako da u Trstu ima mešavine stilova, ali opet dominira taj
neoklasicizam, i naravno barok koji su voleli austrijanci, naročito carica
Marija Terezija.
Pietro Nobile, Sant' Antonio Taumaturgo, 1849. godina
Ovu crkvu
je napravio Pietro Nobile. Osveštana je 1849. godine, i vidite da liči na
rimske ili grčke spomenike, sa tim stubovima jonskim na pročelju. Gore klasično
skulpture, koje u ovom slučaju predstavljaju svece
zaštitnike grada - Svetog Serđa, Servola, Maura, Svetu Eufemiju, Teklu
i Svetog Justina.
Sveci zaštitnici grada -
Svetoi Serđo, Servolo, Mauro, Sveta Eufemiju, Tekla i Sveti Justin
Ove skulpture je 1842. godine radio Francesco Bosa.
Ove skulpture je 1842. godine radio Francesco Bosa.
Unutrašnjost crkve izgleda ovako
Orgulje u katedrali
Ova mi je slika ubedljivo bila najlepša i nisam mogla,
a da ne slikam i kada sam izlazila iz katedrale
Cvećara na trgu Ponte Rosso
Peter von Nobile
Italijanski arhitekta koji je radio i poznate stvari u Beču.
Ispred crkve Svetog Antonija nalazi se i trg, odnosno pijaca - na mapi je označeno tačno gde, a i evo i slike sa nje:
Italijanski arhitekta koji je radio i poznate stvari u Beču.
Ispred crkve Svetog Antonija nalazi se i trg, odnosno pijaca - na mapi je označeno tačno gde, a i evo i slike sa nje:
Za više slika, nisam imala više mesta u foto-aparatu - moj propust ovoga puta (nisam karticu ispraznila na vreme), ali sledećeg puta već propusta neeeće biti. ;)))
Inače, ovo nije glavna katolička katedrala u gradu, već je to
katedrala San Đusto (Giusto) na samom brdu San Giusto i ona je i sedište
nadbiskupije u Trstu, a ova katedrala zovu je još San Antonio Nuovo, zato što
je građena na mestu nekad stare crkve, pa kao nova crkva, ali glavna katedrala
San Antonio posvećena Svetom Anti, je građena u Padovi, jer je Sveti Anta bio
iz Portugala, ali se priključio franciskanskom redu i na svom proputovanju ka
Maroku se razboleo i umro na području Italije, i onda su ga baš sahranili u
Padovi i tu su kasnije gradske vlasti odlučile da mu naprave impresivno zdanje
- veliku baziliku u Padovi, u kojoj su kasnije i položene njegove mošti.
Tako da zbog te pripadnosti tom franciskanskom redu on je dobio ime Sveti Ante i po njemu je ova crkva dobila ime Sveti
Antonio i ovo nova u smislu što je to nova crkva na temeljima stare.
SRPSKA CRKVA SVETOG SPIRIDONA
Ovde se nekada nalazila
zajednička crkva koju su upotrebljavale srpska i grčka pravoslavna zajednica. Međutim,
grčka zajednica se odvojila i dole na rivi sagradila svoju crkvu, 1787.
godine.
Pozlaćeni mozaici
Karlo Mačakini, Srpska crkva svetog Spiridona u Trstu, osvećena 1869,
a završena 1885. godine i kao što na slici vidimo hram je ograđen sa svih strana
U lađi hrama nalazi se 8 velikih svećnjaka i njih i vidimo na ovoj slici - levo i desno
4 su dar Jovana Kurtovića (1763. godina),
a 4 Rista Škuljevića (1899. godina)
sveće su po o,5o € i pale se ispred svećnjaka u samoj crkvi
Evo i kako izgledaju ti veliki svećnjaci
Radno vreme crkve - od 9,oo do 12,oo h i od 16,oo do 19,oo h
Mozaike sa zlatnom pozadinom uradila je kompanija iz Murana
Kasnije, srpska zajednica
rešava da otkupi ovo zemljište i naravno od svojih donacija da sebi sazida
posebno zdanje, tako da ova crkva ima osnovu grčkog krsta, kao i sve
pravoslavne crkve.
Građena je u vizantijskom
stilu. Ima centralnu veliku kupolu i još 4 male. Rađena je od mermera iz
Verone, uglavnom oko prozora ovi ukrasni stubovi su mermer iz Toskane, a sve
mozaike koje vidite - svi su oni pozlaćeni.
Obe su razglednice kupljene u našoj crkvi
razglednice su bile po o,5o €
Evo i kako izgleda liflet crkve:
liflet nije imao cenu, nego koliko se da za dobrovoljni prilog
Crkva je unutra
freskopisana. Isto tako ima prelep oltar iz 19. veka, koji je rađen u Moskvi,
on je posrebren i pozlaćen. Može da primi 16oo ljudi. Glavne ikone na oltaru su
ikone Bogorodice, svetog Spiridona.
Puno ime crkve je Svetog Spiridona i Svetog Trojstva. Rekli
smo da je Sveti Spiridon bio sa Kipra, i on je učestovao i na I saboru u Nikeji
325. godine i tu se pročuo sa izvesnim moćima, odnosno da je dosta ljudi uspeo
da preobrati u hrišćanstvo.
Kasnije kada je umro, bio je
sahranjen na Kipru. Pošto su Turci osvojili Kipar, oni su preneli ostatke
njegovih moštiju na Krf, tako da on i dan-danas počiva na Krfu, i uzet je za
sveca zaštitnika Krfa.
A zanimljivo je i da u narodu postoji verovanje da je on
prvi napravio vreću, košulju i zemljani lonac, tako da ga svetkuju recimo i
kovači i grnčari, odnosno zanatlije.
Prva crkva sazidana 1753. godine uz finansijsku pomoć Marije Terezije,
bila je posvećena svetom Spiridonu. Do 178o. godine Iliri su crkvu delili sa
Grcima, a od tada ona postaje isključivo vlasništvo Slaveno-serbske crkvene
opštine.
***
Srpska crkva
se otvara od 9 sati. Sada ćemo samo
proći pored nje i videti je, pa kada se budemo kasnije šetali možemo ući. Ulaz
se ne naplaćuje. Ako imate želju možete eventualno zapaliti sveću.
Ja sam sama kasnije obilazila našu crkvu.
*** KAFIĆI U TRSTU ***
Što se tiče tršćanskih kafića, videli ste ovde dosta
lokala. Ući ćemo u jedan koji je tako da kažemo jedan od najstarijih i najpoznatijih. U
Italiji je poznato da postoji jedna cena ukoliko sednete, pa vas neko služi,
odnosno da je to veća cena, nego kada biste stajali za šankom i popili kafu. Toga
ne morate ovde da se plašite u Trstu. Ovde je sve ok, bilo da sednete ili da
stojite cena vam je ista. i prilično je pristupačan za razliku od ostalih delova
Italije, recimo Venecije, Firence, Rima itd itd.
Ovde možete popiti kafu za do 2,5o €.
TEATRO ROMANO
Nalazi se u samom podnožju brda San Giusto (Đusto), tako da se delom i naslanja na to brdo. Počeci ovog grada datiraju upravo sa brda San Giusto. To je odmah iznad
amfiteatra, iza su zgradice i odmah iza njih su ostaci - deo zidina nekadašnjih
koji su rimljani prvi radili, kasnije venecijanci utvrdili krajem 15. veka kada
su ponovo napali Trst.
I možemo reći da su počeci Trsta odatle sa brda, i da je on bio
ispred kanala Grande, i onda do trećeg trga kada budemo sišli, koji je u srednjem veku
bio skroz do mora, mada se smatra da je more bilo nekada mnogo duže ovde ka
amfiteatru, nego što je sada. Kada se preuređivao, kada je nastajao onaj treći
trg, dosta se nasipalo.
Odmah levo u odnosu na ovaj teatar imate i radnju SPAR, ukoliko vam nešto zatreba
Teatro Romano iskopan tek 193o. godine
Međutim, pošto je amfiteatar bio skriven od raznih radova i
kasnijih nasipanja i dograđivanja, on je tek iskopan 193o. godine, tako da je
to ono što je od njega ostalo i smatra se da je i bio originalan takav, da je ovaj
zid koji je ostao tu bukvalno podbačen na brdo i da je širok 3o metara, dok ima
ovaj red kao 4 sekcije za gledaoce. Mogao je da primi 6ooo gledalaca, pozornica
i stepenice su rađene od drveta, sve ostalo je kamen i bela cigla.
Skulpture koje su nađene nakon iskopavanja ovog lokaliteta su
posle izložene u lapidarijumu.
Lapidarijum se takođe nalazi gore na brdu. Na brdu su i nekadašnji delimični ostaci rimskog foruma, čuvena bazilika Svetog Đusta, koja datira iz 14. veka, odnosno ona kakva se može videti sada, koja je, rekli smo i centar nadbiskupije u Trstu i glavna katedrala i deo zidina.
Lapidarijum se takođe nalazi gore na brdu. Na brdu su i nekadašnji delimični ostaci rimskog foruma, čuvena bazilika Svetog Đusta, koja datira iz 14. veka, odnosno ona kakva se može videti sada, koja je, rekli smo i centar nadbiskupije u Trstu i glavna katedrala i deo zidina.
Kasnije
možete i sami prošetati - do te katedrale se može ići od amfiteatra ovde levo
stepenicama ili desno ulicom. Lepo je videti i Trst sa visine i uslikati sve
to.
Mi ćemo
sada malo da se spustimo dole do drugog trga, odnosno do Piazza della Borsa = Trga Berze.
nastaviće se ...
Sve moje uspomene iz Trsta
Moj vodič kroz Trst (I deo)
Moj vodič kroz Trst (II deo)
Moj vodič kroz Trst (III deo)
Moj vodič kroz Trst (IV deo)
u Trstu,
dana 14.11.2o15. godine
Predivno, hvala!
ОдговориИзбришиHvala Vesna!
Избриши