PROGRAM PUTOVANJA:
Cena izleta za odrasle bila je 1.390,oo dinara
po osobi.
Fakultativno se doplaćivao ulazak u sva tri
dvorca po 450,oo dinara.
***
Polazak iz Beograda bio je u 8,oo h kod Vaznesenjske crkve u ulici Admirala
Geprata.
*** DELIBLATSKA PEŠČARA
Na
samo sat vremena udaljenosti od Beograda, u južnom Banatu smešteno
je izletište „Devojački bunar“ prava zelena oaza usred „Peska”
kako lokalci zovu Deliblatsku peščaru.
Deliblatsku peščaru napravili su vetrovi
ledenog doba, koji su nanosili slojeve peska i plavina Dunava i drugih
banatskih reka. Zbog velike raznovrsnosti biljnog i životinjskog sveta i ruže
vetrova, Deliblatska peščara proglašena je Specijalnim rezervatom prirode.
U „Evropskoj sahari“ nalazi se oko 900 biljnih vrsta (banatski božur, stepski
božur, šerpet, bademić, kleka, virgilijski hrast, lužnjak, bela lipa, bagrem,
crni i beli bor…), a životinjski svet čine peščarski insekti i razne vrste
ptica (orao krstaš, stepski soko, tekunica, slepo kuče i stepski skočimiš…), a
prisutne su i šumske životnje poput vukova, jelena, srna i divljih
svinja.
Popularno izletište „Devojački
bunar“ prava zelena oaza, ispuniće želje posetilaca, bilo da su
one vezane za odmor, uživanje i zabavu u prirodi, jahanje konja u obližnjoj
ergeli, degustaciju kvalitetnih vina, kupovinu proizvoda iz lokalnih
domaćinstava.
*** DVORAC HAJDUČICA
Nakon prve jutarnje kafice, nastavili smo putovanje do dvorca Hajdučica.
Obilazak dvorca-ulazak u nerenovorani kompleks, autentičan iz vremena nastanka
u 19. veku. Dvorac se vezuje za porodice Dunđerski i Damaskin.
*** MANASTIR HAJDUČICA
Tu smo obišli i manastir Hajdučica - ženski
manastir koji je posvećen Arhangelima Mihailu i Gavrilu.
Najpoznatiji pripadnik banatske porodice
Damaskin je svakako bio Arsen Damaskin, slavni lovac koji je proputovao Afriku,
koji je objavio putopis sa doživljajima pod nazivom „Na visoravni Masaja“ 1906.
godine. Ipak, nije on jedini stanovnik dvorca koji je vredan pomena. Ištvan
Damaskin je dobio plemićku titulu 1799. godine. Uskoro je kupio stepu oko
Hajdučice od kraljevske riznice, ali je stalno naselje uspeo da napravi tamo
tek iz drugog pokušaja 1824. godine. Evidencija kaže da je tada već sagradio
dvorac, a oko njega je naseljeno selo, a svoje mađarsko ime nosi po njegovom
osnivaču - Istvánvölgy (Ištvanova dolina).
Nakon obilaska ovog dvorca nastavili smo put do dvorca Kapetanovo.
*** DVORAC KAPETANOVO
Neo-gotički dvorac izgrađen 1904. godine,
nalazi se u blizini puta Vršac-Zrenjanin, oko 2 km jugozapadno od malog sela
Stari Lec. Godine 1991. uvršten je na nacionalnu listu spomenika i kulture od
velikog značaja i od tada je zaštićen.
Dvorac Kapetanovo je 1938. godine na aukciji prodat bogatom trgovcu „Franc Maj“. Kupio ga je kao glavni deo miraza svoje kćeri. Nakon venčanja, ona i njen suprug Milan Kapetanov su se doselili, a dvorac je dobio njegovo ime. Za to vreme, Kapetanovo je cvetalo. Stvorile su velike fontane i bašte širom zgrada dvorca, Milan je bio vlasnik Kapetanova do kraja Drugog svetskog rata, gde je dvorac zauzela vlada komunističke Jugoslavije. Godine 1987. započela je obnova, ali je ubrzo napuštena nakon osnovnih radova na konzervaciji.
Tada su u avgustu 2006. započeli ogromni radovi na obnovi dvorca i renoviran je u restoran sa hotelom. Kako je dvorac pod zaštitom Srpske akademije nauka i umetnosti, rekonstrukcija je bila verna restauracija originalnog dizajna.
* * *
*** DVORAC JAGODIĆI
Dvorac je sagrađen na ivici šume, 1835. godine za Petra Jagodića. Pripada vrsti poljskih dvoraca, a oko njega postoji nekoliko parkova, među kojima su francuski i engleski parkovi bogati retkim i egzotičnim biljnim vrstama. U dvorcu se nalazi i šuma Koprivić, koja je zaštićena kao prirodna retkost. Četiri stuba sa korintskim kapitelima i višestruko profilisana arhitektonska greda nose krov dvorišnog trema. Renoviranje zgrade započelo je 2007. godine, a posle obnove dvorac Jagodić izgleda dostojno plemićke porodice poput porodice Jagodić.
Tu smo imali obilazak renoviranog dvorca.
*** VRŠAC
Nastavak putovanja do Vršca.
Dolazak u Vršac između 15.30-16h. Slobodno vreme za individualni ručak i individualne aktivnosti do polaska za Beograd oko 18h, bez razgledanja grada i ulaska u objekte.
Ovaj grad bogate istorijom, smešten na u
podnožju Vršačkih planina i od granice sa Rumunijom udaljen je svega 14
km. Ovde se nalaze mnogobrojne karakteristične građevine iz 18.i 19.veka:
Gradska kuća, stara apoteka iz 1784.barokna zgrada, koja se nalazi u
sastavu Gradskog muzeja i u njoj se nalazi spomen-zbirka Paje Jovanovića, među
kojima je i čuveni Pajin Triptihon, Vladičin dvor, rimokatolička Crkva Sv.
Gerharda od Sagreda (najveća rimokatolička crkva u Srbiji, a bila je druga po
veličini u SFRJ, odmah posle zagrebačke katedrale. Dovršena je 1863. godine i
ima funkcionalne orgulje na kojima se redovno održavaju koncerti), Pravoslavna
Crkva Sv. Oca Nikolaja sagrađena je 1785. godine i tada je bila najveća srpska
pravoslavna crkva severno od Save i Dunava.
Simbol grada je Vršački
zamak, najstariji zamak na teritoriji Vojvodine. U ovom gradu je rođen otac
Srpske drame Jovan Sterija Popović,
kao i poznati slikar Paja Jovanović.
O Vršcu ću pisati u sledećem postu.
Dolazak u Beograd između 19-19,3oh.
nedelja, 16.o8.2o20. godine
agencija: Flamingo Travel Klub
vodič: Petar Jovanović;
Нема коментара:
Постави коментар
Kao na dlanu